Bila je noc,bez kise i svijetla,sama noc ,tiha i sjetna
prosinac je plesao,hladnocom se obasipao
a ja nisam mario,previse tme aman pogled zaveo
dok su krhke zvijezde uspavane,nijeme
iza oblaka treptale i noci saptale
Vjetar mi je u venama krv sledilo al niposto ne
kao trena kasnije,kad sam ugledo oci te
sjale su i krale svu ljubav iz duse moje
a i kosa joj je meka koliko blizu toliko i daleka
odvela mi snove pred vrata pocetka
Saputala je zudnju,njenim usanama kao jedno
al lice joj se nije ni djelica pomaklo
kao da zivi negdje drugdje,u toj noci hladnoj
smijeh me njen kasnije,razvukao na staze klete
dok me sjena gutala,bez imalo sjete
I dosao je i prosao,zaleden ostao taman sapat
sto sne mi razvuce od`tad dovijeka,nikad mrtav
lice djevojke na sablast sad slici,a onoj noci
na prosincu u tamnoj odjeci,nema ni traga
samo uspomena na onu koja mi je draga
...............
razocaran na dva mjesta
utjesi me samo pjesma
`MY dear, my dear, I know
More than another
What makes your heart beat so;
Not even your own mother
Can know it as I know,
Who broke my heart for her
When the wild thought,
That she denies
And has forgot,
Set all her blood astir
And glittered in her eyes.`
`To a young girl`-W.Yates
Post je objavljen 31.03.2006. u 13:31 sati.