Evo šta je prije nekoliko večeri bilo: Moja cura je sama izašla u grad sa svojim društvom. (Kad kažem sama, mislim bez mene.) I, negdje oko ponoći zove je bivši, pa poče srati: te kako si, te gdje si, te šta radiš, te nekakvo ispijanje pića spominje... Srao bi on još da jedan pijani drug moje cure (ne znam ga lično), nije uzeo telefon i rekao mu da ona sad ima novog dečka, pa ga nazvao majmunom i rekao mu da više ne zove!
Proizišlo je, u glavi bivšeg, da je pričao sa mnom! Ali, takav stil razgovora definitivno nije moj, i ne vjerujem da bih ja tako nešto rekao, ali mi je bilo drago kad mi je cura ispričala šta joj se dogodilo, a bogami, i njoj. Poslije je bivši ponovo zvao da bi joj rekao kako sad ima momka prostačinu! Nije se prestajala smijati!
Da li sudija može biti svako ko hoće, odnosno svako ko je dovoljno uporan da završi pravo? Ili, mora posjedovati dovoljno moralnih kvaliteta koje je, na ovom stadijumu razvoja ljudske civilizacije, nemoguće precizno izmjeriti!
Da li smo tek na početku svog civilizacijskog razvoja, kada nam je jedini način kažnjavanja kriminalaca njihovo, kraće ili duže, isključivanje iz društva? (A svjedoci smo da ta metoda daje slabašne rezultate.)
Da li je policija suviše njanjava?
Da li iko može biti tako iskreno, a na kratko, ohol i zajedljiv kao djeca?
1. Dozvoljeno pušenje!
2. Bacaj smeće van kante!
3. Gazi travu!
4. Ne koristi kondom!
Post je objavljen 31.03.2006. u 12:27 sati.