[ovo samo da se spusti romantični post:P]
vani su ptičice i nebo na fleke
mirišu kiša i proljeće
imam kratke rukava
mogućnosti su mi neostvarene. kao i obično
ponavljam se.
u proljeće sam nekad htjela vijati prinčeve do kraja svijeta.
sad je sjećam bježanja s posla. mislim odlazaka u 5
to su moja bježanja
na jarun. ili role ili češće knjiga-solaža
sa knjigom nikad nisi sam
slogan za štrebere srednjoškolce
one koji pišu uredne blogove
jarunski oblutci i moj put-put bijelih oblaka
hoću li se uvijek prošlosti sjećati s nostalgijom?
nadam se da ove neću
tužno je ovo proljeće nekako. uvijek je tužno
Post je objavljen 31.03.2006. u 10:43 sati.