Neki dan prijateljica mi šalje prve slije njena malog maćeta-pačeta, njena malog sunašca i pelenokakice s kojom joj od sada sunce i izlazi i zalazi, a nebo se vedri i oblači. Na jednoj se fotki ta mala pupasta popiškica (crnokosa na tateka, a čini mi se plavooka na mamicu, HIP-HIP HUREEEE navijamo za plave okeeee :0) tako slatko smije i sliči na svoju mamu da me raznježilo do suza (ono totalikus tipično za nas ženskinje kad nam se probude majčinski osjećaji pa uhvatimo šmrcati nad bebaćima) i natjeralo razmišljati o sljedećem – koliko i što ´pokupimo´ od svojih roditelja, a da se ne radi prvenstveno o izgledu?
U našoj femili tata Taranta je taj koji je oduvijek bio sklon lijepoj riječi, lijepom izričaju za razvijanje kojeg nažalost nije imao baš previše vremena, ali za fine svadbene zdravice ili pisane posvete na čestitkama i kutijama rodijaci su uvijek znali kome se od nas treba obratiti. Mod je, s obzirom da ne podnosi smišljanje svadbenih zdravica i takovih posveta (ta mi je disciplina ravna mučenju), uvijek mislila da iako jest tatino dite, ne samo po izgledu već kako je vrijeme pokazalo i po motima a i po naravi - nije naslijedila tata Tarantinu spisateljsku crtu već samo sklonost kliještima, žicama, pokvarenim aparatima i popravljanju svega popravljivog i nepopravljivog.
A onda se Mod upalila lampica: Alo, kuc-kuc, a blog?! Dvi godine bloga Mod! Gud morning Mod! Blog je pokazao da Mod osim osigurača, bojlera, čišćenja sifona, prčkanja po TVima i radio aparatima, od tata Tarante očito naslijeđuje i - riječ. Šmrc, baš dirljivo. Mama Kukumka je opet s druge strane oduvijek bila sklona slikanju, lijepoj umjetnosti za kojeg na žalost ni ona nije imala baš previše ili uopće vremena, ali za rane osnovnoškolske crtačke majstorije (jesen nam je stigla-nalipiti suho lišće na papir, Dan Mladosti-nacrtati nešto za druga Tita isl.) Mod je uvijek znala kome se u obitelji treba obratiti. Mod je, s obzirom da su joj uvijek u glavu tuvili da je ona pljunuti tata Taranta i pravo tatino dite sklono bijeloj tehnici, uvijek mislila da ju je majčica priroda totalno zajebala pa da nije naslijedila čak ni to – mama Kukumkinu slikarsku crtu. A onda je Mod bacila pogled na zidove pune slika i opet dobrojutro! Ljubav prema lijepome! Šmrc, opet dirljivo.
I već kad sam gotovo povjerovala (uvjerena ovim neoborivim dokazima ;0) da ni jedna osobina koju posjedujemo nije izvorno naša, odnosno rođena ili stvorena u nama, već da je sve samo neki slučajni genetski ´što te dopadne buć-muć´ mama Kukumkinih i tata Tarantinih gena, sine mi sljedeće: mama Kukumka i tata Taranta ne vole filmove! Tata Tarantina sklonost riječi i mama Kukumkina sklonost slici ipak jesu u njihovoj maloj Mod stvorili i izrodili nešto potpuno drugačije od njihovih afiniteta, nešto što je logičan nastavak i nadogradnja njihovih talenata - ali ipak nešto potpuno izvorno i osebujno. Mod obožava pokretne slike, Mod obožava film! A mama Kukumka i tata Taranta ne mogu ga ni smislit, film im je dosadan, nasilan, nezanimljiv, naporan, a njihova mala Juju pak film - voli, voli, vooooooli! Samo kao za inat naše malo misto ostade i bez jedinog kina, pa Juju svoju strast (izvorno svoju, jupi!) utažuje na Tvu.
Mama Kukumka i tata Taranta - hvala vam za naslijeđene gene ali i za još puno toga.
Voli vas vaša Juju Mod.
Pozdrav i svim friškim mama Kukumkama i tata Tarantama (pusa vinkovačkoj Jujujici od tete Mod) i svim mama Kukumkama i tata Tarantama uopće - ma gdje god bili.
;0) Šmrc, ultra dirljivo.