Danas pokusavam zatvoriti stranicu proslosti, zabluda, ocekivanja u "ono" bolje sutra...Uzaludnim nadama, bolima koji su ostavljali oziljke...Dopustam vjetru da mi otskrine vrata buducnosti, neostvarenim htijenjima, i uzaludnom pokusaju da nadem sama sebe...Ne pomaze vise da odgadam stvarnost, zatvorenih ociju i sa zeljom da nestanem...
Zelim uhvatiti zadnju zraku sunca u sutonu, kaplju rose u radanju jutra.
Zelim da jos mogu osjetiti onaj dodir ruke u kosi, krik ptica u letu, sapat vjetra u necijem glasu.
Zelim otkriti skrivene sne....probuditi se iz sna "Trnoruzice"...koja trazi svog princa.
Zelim da postanem svijesna "mojih" zelja, onoga sta "ja" zelim i prestati udovoljavati svima drugima osim sebi.
Popustam kariku "lanca" koji me veze, pokusavam siriti krila prema suncu iz moje tame...
Zelim da barem zadnjim snagama mogu piti vodu sa izvora "zivota"...
"Opasnost, osamljenost i nesigurna buducnost nisu nesavladiva zla tako dugo dok je svijet oko tebe zdrav i ti mozes koristiti svoje sposobnosti. Narocito kada ti sloboda ponudi svoja krila a Nada te vodi prema zvijezdama"
"Villette" - Charlote Bronte
Post je objavljen 30.03.2006. u 22:28 sati.