Mome su srcu dovoljne tvoje grudi,
i krila moja za tvoju slobodu
Iz mojih usta poletjet ce u nebo
ono sto je spavalo u tvojoj dusi
U tebi je varka svakoga dana,
stizes ko rosa na cvijetne krunice,
potkopavas obzorje svojom odsutnoscu,
poput vala bjezeci neprestano
Rekao sam da si pjevala u vjetru,
kao sto pjevaju pinije i jarboli,
ti si kao oni, visoka i sutljiva
i cesto tuzna kao putovanje
Utociste, kao stari put,
nastanjuju te jeke i glasovi ceznje,
budim se i ponekad, sele i bjeze
ptice sto su spavale u tvojoj dusi
P. Neruda
Post je objavljen 31.03.2006. u 23:48 sati.