Znala sam ja to i pre, ali ove nedelje mi je jasno stavljeno do znanja da se moj blog čita da bi se pratilo moje psihofizičko činstvovanje.
Jedan interesenat se zapitao preko sms-a 'Kaćenovipost?'.
Jebo mejlove, što da rasipam te lepe rečenice, mudros' i trenutne (alko) impresije na odabrane...sve ja to puknem na blog, pa ko čita, tripuje svoje, ko ne...ništa...
Drugi je nazvao, i mislim da mi je rekao da 'mu moji postovi govore da sam mnogo zadovoljnija poslom i životom nego ranije...'
Lepo.
Bih volela.
Valjda jesam.
Jesam.
Dragi moji, ne stižem.
Pomračena sam ko Sunce. Trčim ko ludo kuče/de mode luda krava/in gripozno pile-labud za svojim životnim obavezama.
Puno radim, promenjivog kvaliteta. Nemam pojma šta jedem. Sećam se da sam juče jela "Keops" palačinku (Csirke?), i kajganu sa šunkicom koja je umirala u fridžu, gej salatu i ostatke testa prekjuče, a danas sam izabrala najgori sendvič u Tomi. Integralni posni crni. Pisalo da ima kisele krastavčiće, a imao je makrobiotičku noćnu moru sa imitacijom majoneza - grašak i krompir i pola leđnog perajceta tužne tune koja je umrla od pilećeg gripa. I još mi je taj grašak upao u rukav, majonez mi je kapao po obući jer se pomešao sa sokom od nevidljivih kiselih krastavčića, a krompir sam našla na poklopcu džepa sveže oprane BEEEŽ jakne.
Ajajajaja.
Ono, haos.
Sutra idem u kafanu Manjež, da pričam, pevam i smejem se sa ljudima koje davno nisam videla.
Za 2 nedelje idem kući da krkam 'jaja, šunku, rena i kolač mesto leba'.
U maju idem u Istambul. Možda.
To je plan.
Dobro sam, puno plivam, vreme je divno.
Volela bih da ste tu.
Primite Puno Pozdrava
od (handwriting) Organizma
Post je objavljen 30.03.2006. u 22:36 sati.