jeste li se ikada zapitali za sto služe osjecaji?!ja jesam...preko nekoliko puta....
jeste li ikada zaplakali a da niste znali razlog?!ja jesam...preko nekoliko puta....
jeste li se ikada smijali iz petnih žila toliko dugo da ste kasnije zaboravili zasto se uopce smijete?!ja jesam...preko nekoliko puta...
zasto osjecam?!zato jer sam covjek?!jer me to razlikuje od ostalih bica na ovome svijetu?!ne znam....ponekad se znam uhvatiti u razmisljanju od kuda dolazi taj beat,to cudno strujanje...zasto bash sada?!zasto bash ovdje?!zasto uopce?!nije mi jasno....
htjela bih probati ne osjecati...na jedan dan...da vidim kako je to kada.....kada si prazan....kako je to kad ne maris ni za koga ni za sto...znam,to nije ljudski...ali ja jednostavno ne mogu ovako...previshe sam emotivna a josh uz to sve drzim u sebi...sve uzimam k srcu,a ne pokazujem to...bojim se da ce me netko povrijediti ili ono josh vaznije,da cu ja nekog povrijediti...
znam li ja uopce osjecati?!treba li se to znati?!ma ne..ne znam...ne znam....ne....
proklet bio ovaj sjeban svijet....kratko traje,cijelo vrijeme nesto kukash,patish,a kad ti je dobro,svi te uvjeravaju da je to samo u tvojoj glavi,da...da letish daleko od tla....predaleko...pokusaju te uvjeriti da su to samo tvoji snovi....da je cijeli zivot samo san...mozda i je...ali molim vas pustite me da ga zivim kako ja zelim...obecajem,osjecat cu se odgovornom za sve...uostalom, tako na kraju,odemo negdje gdje smo svi isti...nema razlike...pa me bar pustite da ovo ovo tu prozivim kako ja hocu...ionako se radamo jednostavno da bi umrli.....
sjebano......
....s razlogom smo poslani jedni drugima...
svako poznanstvo otkrit ce nesto novo o nama samima...prepoznat cemo neki osjecaj koji do tada nismo imali...postat cemo svjesni osobina kojih....kojih prije nismo bili svjesni....ucimo jedni od drugih..ucimo jedni na drugima....grijesimo,padamo,ustajemo se....jebiga,to je zivot...
iako je to samo korak izmedu koljevke i groba,vrijedi ga sanjati...jedan jedini je...
Post je objavljen 30.03.2006. u 21:25 sati.