Imam osjećaj da…se nada ponovo vraća.
Imam osjećaj da su ljudi počeli vjerovat u mene. I oni koji me jedva znaju, svaki dan me podržavaju. Kažu «Možeš ti to!» I to mi je dovoljno.
Imam osjećaj da sam postala jača! Jedan sitni korak naprijed, ali dovoljan.
Primila sam neočekivanu podršku, kao da je znala kada treba doći.
Polako gledam kako se jedno staro, zaboravljeno prijateljstvo vraća,
I podrška toga novonastalog - starog prijateljstva znači mi više nego išta. Sada, kada ju trebam najviše, ona je tu.
I voljela bih joj se zahvaliti. No imam dojam da je prerano za to.
Prerano da učinim prvi korak. Da joj zahvalim što mi pomaže da se provučem kroz sranja koja mi se svaki dan događaju zbog «drugih».
Nesvjesno. Sve je nesvjesno – namjerno. Podsvjesno. (postajem si smiješna). Razumiješ li?
I…cijenim ju. Počela sam ju cijeniti, više nego ikoga.
N kraju krajeva, ne shvaćam zašto. Čime sam zaslužila da mi se tako obraća? Zašto?
Možda sam se ponašala kao zadnja glupača, ne znam, možda sam i previše grešaka učinila, , ali vjerojatno premalo da bi se stara vremena izbrisala.
Možda je shvatila, da mi nije lako. Iako znam – nije ni njoj. Ali ona je jača, ona se uspijeva oduprijeti, a ja to ne mogu…sama.
I samo joj želim reći hvala. Hvala na podršci.
Hvala što si mi uljepšala život. Što si shvatila da mi treba nečija ruka, jer sam slaba…sama. Od obitelji ništa ne mogu, ionako, očekivati. I…iako ti još ništa nisam rekla, imam dojam da sve znaš. Da, možda i ovo sada čitaš, iako nikada riječi nisam izgubila o ovom «mjestu». I voljela bih to znati.
Sada bih mogla zaplakati, od radosti. Jesmo li sada, napokon, opet dobre prijateljice? Kao u ona stara vremena? Možda i bolje? Mogu li ti sve povjeriti? Prepoznaješ li se u ovome?
Da, stara vremena…»izgubila» sam se iz tog društva. Jer sam shvatila da se ne uklapam. Da smo različite. Da ne bi prihvatile moje pravo lice. I odmicala sam se, neprimjetno.
A sada si došla ponovo. Nekako…drugačija! Samo ti, si shvatila. I nemaš pojma koliko mi znači tvoja podrška. To što si spremna učiniti mnogo toga za mene, da bi me izvukla iz govana u koja sam se sama uvalila! Jer…ne mogu…sama.
Hvala.
Post je objavljen 30.03.2006. u 19:44 sati.