U životu mnogih ljudi postoje trenuci koje bi najrađe zaboravili. Postoje ljudi koji su nas toliko duboko povrijedili da su promijenili cijeli naš svjetonazor, a i promijenili obrazac ponašanja.
Pitam se je li to dobro. Ukoliko ima žena određeni broj godina, životnog iskustva možda je naivno očekivati da odabere srcem popu one koja je recimo petnaest godina mlađa.
Ma koliko ljudi bili racionalna bića, u osnovi uvijek nam točne i prave odgovore ponudi naše srce. U civilizaciji dugi niz stoljeća, tisućljeća žene su bile te koje su slijedile svoje muškarce i podržavale ih. Napuštale obitelji kako bi se udale i osnovale novu obitelj.
Kako razmišljamo danas. Pod uvjetom da. Stvorila sam vlastiti život. Vlastiti život kojeg se teško odreći. Koji je možda krasan i divan, a možda samo poput morske pjene koja isčezne s bonacom i ne postoji.
Nisam mjerodavna. I mene su povrijedili. Istinski i duboko. No ukoliko bi se desila ljubav, vjerujem da bi bila spremna na davanje, poput naših baka ili majki. Vjerujem da ne bi kalkulirala jer shvatila sam koliko je zapravo teško naći srodnu osobu i koliko je u današnjem svijetu sve relativno i ništa nije onako kako jest.
A kako jest, ne bi znala. Ne poznajem ljudsku prirodu, ne poznajem muškarce na način da bih znala što je njima presudno. No znam da svaka ljubav ima cijenu. Tko će je platititi. Zar je doista bitno ako se svog muškarca istinski voli. A to je tako teško. Jer u trenutku čim počnemo razmišljati, onaj prije me je onako povrijedio, u onom momentu čim se počnemo zadovoljavati s onim što imamo, a ne vidimo sunce teško je.
Što i kako. Uvijek ima argumenata i za i protiv. Uvijek se sve može staviti na vagu. No kolika je cijena jedne ljubavi...Prilike dolaze, ali i odlaze u nepovrat. I vrlo je teško ponekad napraviti pravi izbor. I koliko mi same sebi činile da smo u pravu jesmo li doista???
Ovo nije o meni, ali kao da jest. Ovo sam ja, ona istinska Loptica koja zna da ako prilika dođe da će doskočiti i odskakutati....Ne zato to je on muško, nego zato što u bilanci netko mora biti aktviva, a netko pasiva. I to mora biti u ravnoteži.
U biti želim reći. Lijepo je odvaliti velik dio posla i pričati...žuboriti u beskraj...kao što pjesnik jednom reče koji ni pjesnik ne bijaše.
Post je objavljen 30.03.2006. u 18:30 sati.