u ovakvim raspoloženjima bi komotno mogla napisat knjigu. i to u jednom dahu. mogal bi pisat dva tjedna neprestano, ne jesti, ne piti, samo intravenozno s vrečice zakačene za neki stup kraj pisaćeg stola primat tekućinu. u kojoj bi bio rastopljen i neki alkohol po mogućnosti. knjiga bi bila nešto kao tok svijesti ali ja je ne bih nadobudno nosila izdavaču jer je moja svijest još uvijek zdrava pa sam svjesna škartoidnosti takvog potencijalnog uratka.
izveštila sam se u zadnje vrijeme i prsti mi idu brzo, hvatam misli gotovo da. ili još bolje, moje misli su se usporile na brzinu tipkočlanaka.
opet mi se bijeg smiješi. pokušala sam ga srezat, no mislim da bi to bilo glupo. na kraju krajeva, radi se o samo jednom vikendu. osvježavajućem nadasve... trebam to napravit, definitivno. a billie pjevaaaaaa....love me or leave me:) mislim da je to bryan ferry bolje odradio, no nemreš joj zamjerit. de gustibus...no tu sam samo ja tak da je moja riječ o guštima u ovom slučaju posljednja.
zakukuljena sam, to znam. mislila sam da će biti bolje ali nije. kukuljica umjesto da se raspala, stoji. raste i podebljava se. (smoke gets in your eyes...:)
nećo ima dobar ukus za muziku, to mi se sviđa. čujem da klinci oko zgrade pjevaju štiklu, ali ne, mali voli Mozarta. voli i Billie i Arethu. a tek su mu dvije. ili osam mjeseci, kak se uzme.
veseli me on, dok ne cvili previše. danas je cvilil zbog cjelonoćnog nespavanja pa mu nisam mogla zamjeriti. ipak me ispunjava srećom, djeca imaju onaj bezuvjetan smijeh. smiju se ko ludi na brašno, štono bi moja majka rekla. al to je zdravo, da se možeš smijat bez nekog posebnog povoda. pa se i ja smijem s njim.
ne da mi se više. bila bi ovo jedna kratka knjiga:)
Post je objavljen 30.03.2006. u 14:07 sati.