Marketing
On je bio moj, kaže ona...
Ne znam što me natjera, zapravo ne razmišljam o tome, ali kad dođem po dnevni tisak i u oči mi upadne netko ili nešto na naslovnici poznatih tjednika, eto, ja ga kupim pa pročitam. Nisam žrtva nekog marketinga, ne daj Bože.. želim samo biti u toku, ne....
A bolje je čitati što manje. Nešto tako pročitaš pa kreneš preispitivati vlastita načela. A opet ljudi mudro govore svatko se češe, tamo gdje ga... što ono?
Žena, samohrana mati, medijska ličnost, pjesnikinja, kolumnistica... neka mi ne zamjeri što ću ispustiti još niz njenih umješnosti... Jako sam je poštovala. Zbog snage, sposobnosti i kreativnosti..bila mi je poveznica s onim dragim najboljim osamdesetim godinama u Zagrebu, dok je život bio preslika pjesme - sve je lako kad si mlad. Generacija smo, zapravo.
Što radi danas? Objavljuje knjigu pisama bivšem ljubavniku. Ne treba mu ni spominjati ime, nije važno, mogao je biti bilo tko. Njoj je u tim trenucima bio sve na svijetu jer ne bi govorila o pravoj ljubavi.(ljubavima)
Danas ta ljubav ne postoji, sudeći po reakcijama jednog čovjeka koji je deklarira smetnjom i provokacijom. A ja se pitam što to treba ženi njenog kalibra. I zašto si mi žene radimo takve stvari. Pročitat ću knjigu, nabavim sve ono što je objavila, jer prekrasno piše: britka je, jezgrovita i pogađa drito u sridu... i sigurna sam da je i ova knjiga koju objavljuje puna ljubavi onako kako je ona zna pretočiti u riječ. Ali zašto u tako krivom smjeru? Netko će sada viknuti: ne postoije krivi smjerovi kada se zaljubimo.
Ne slažem se.
Mislim da postoje.
Da li je hrabriji i pošteniji onaj koji taj svoj krivosmjer objavi svijetu, ili onaj koji ga prešuti?
Da li je onaj koji ga prešuti tek samo licemjeran?
Ako me čini sretnom i zadovoljnom i može me zadovoljiti samo osvajanje tuđeg muškarca pod parolom "nisam osvojila ništa što se nije dalo osvojiti“ i baš me briga za njegovu obitelj, djecu i njihove osjećaje, kakvom me to osobom čini?
Ne bih u to petljala religiju, jer malo je kome do religije i njene dogme kad „poludi“ i skrene, ali pomalo me zabavlja njena izjava kad kaže: "Neću se ubiti, jer sam kršćanka"... A gdje je ono : ne poželi tuđeg bračnog druga...
Oni sami najbolje znaju kakvu su priču sebi ispričali i čime se danas tješe.....ali ako si već "izvisila" kod nekog tako očito sretno oženjenog kog žena "ne razumije" (bla, bla, bla), zašto misliš da možeš sačuvati svoje samopoštovanje na taj način da svoju vezu s njim do u tančine, do one zadnje gole emocije, objavljuješ svima nama na znanje. Pa kako ne razumješ da daleko veći heroj ispada ta žena koja ostaje i dalje u tom braku, a tebe - samo žale.
Ma ne obraćam se njoj, obraćam se ženi općenito.
Onoj koja se hrani otimanjem tuđeg pakirajući sve to u sjajni papir neopisive strasti i ljubavi, umjesto pod neku svoju dijagnozu. Zašto rovati i dalje po, recimo, relativnom miru neke obitelji da bi, eto, pokazali nekome da je taj čovjek onda volio nas. I čuditi se što ta žena izjavljuje da je u njenom braku sve dobro i da su sretni.
Dobro ' ajde, knjiga se mora prodati, ali svejedno postoje granice!
Na žalost, ne možemo ostati vječno mladi, godine nam neumitno prolaze... Možemo se igrati s Photoshopom na naslovnim stranicama i na fotografiji izgledati kao da imamo sedamnaest, možemo kršiti i svoje čvrste principe, opravdavajući to životnim iskustvom... možemo svašta, ali u krsnom listu nam sve piše, ponašali se kao kršćani ili ne.
Post je objavljen 30.03.2006. u 14:30 sati.