Marketing
Zdravo narode!
Kak ste mi? Ja sam odlično! Sa starcima je sve o.k., u školi ide sve ko po loju. Stekla sam neke nove frendove u zadnje vrijeme.
E al ima jedna stvar, tj. tri stvari koje vam moram priopćiti:
1.) Dopisivala sam se s C7.
Pričali smo o svemu i svačemu. I tako sam saznala da je njega i njegovu majku otac napustio prije nego se on rodio. Tako da on nikada nije upoznao svog oca.
To me tako rastužilo, i pitala sam se kako bih se ja osjećala da me netko tako odbaci, da me napusti prije nego što me upozna. Da odbije dijeliti sa mnom moje snove. Želje. Strahove, čak i prije nego udahnem zrak prvi puta u svome životu.
Osjećala bih se loše. Mislila bih da sam sama sebi manje vrijedna. Da nisam zaslužila oca.
Ali sada sam naučila da svako dijete zaslužuje ljubav. I C7. Ma tko bio, i kako bio.
I malo-po malo, počela sam se zaljubljivati u osobu preko mobitela. Ne znam da li je govorila istinu, je li ta osoba uopće muško (možda je neka od onih popularnih cura iz razreda kojoj sam stala na žulj pa me sad zeza), ali u srcu sam osjećala ono nešto što mi je govorilo da je C7 stvarno onakav kakvim se i prikazuje. Vjerojatno griješim. Ja uvijek griješim. Pa što onda, svatko nekad pogriješi...
...Samo što ja griješim malo češće od drugih...
Uglavnom, dopisujemo se već tri dana, ali još mi nije otkrio tko je. U školi nisam ništa čudno primijetila, ali nekako u sebi, ni sama ne znam zašto, priželjkujem da je C7 onaj dečko iz 7. c koji mi je pomogao onoga dana kada su mi se knjige rasule po podu... Jesam ja normalna?
Ne, opet griješim.
2.) Netko je od sedmaša otkrio za moj blog. Počeli su mi pristizati neki e-mailovi, u kojima je pisalo da ako nešto ne učinim, rastrubit će po cijeloj školi.
Pa tako dolazimo do:
3.) Ako se stvarno pročuje za moj blog, izbrisat ću sve postove i više nikad, nikad nećete čitati moj dnevnik. Da, znam da (ni)su mnogi uživali čitajući ga, ali morat ću ga ukinuti da si ne zagorčim život, samo mi još treba da svi čitaju moj dnevnik!
Dakle izbrisat ću sve postove i pretvoriti HANIN DNEVNIK u HANINE PJESME I PRIČE. Tamo ću, kao i sam naslov kaže, pisati pjesme, sastavke i romane u nastavcima, u kojima ćete sigurno naći poneki trag što se događa u mome životu.
Npr.: Ako napišem pjesmu o svađi između mojih roditelja, to vjerojatno znači da imam krizu u obitelji.
ALI NE MORA ZNAČITI.
Nadam se da do toga neće doći.
Zeleni je bio u pravu.
Nisam trebala pričati o sebi. Ali jednostavno sam htjela progovoriti i da me ljudi čuju, da me razumiju. Da ništa ne krijem.
Našla sam neke svoje pjesme u ladici.
PROLJEĆE
Kad proljeće u grad stigne,
Zmaj se dječji u vis digne.
Vjetar lagano piri,
Sunce iza oblaka viri.
Obasjava nas proljetni sjaj,
Pravi to je proljetni Raj.
Trava ispod snijega pozeleni,
Ruži je vrijeme da se crveni.
U život se unese snaga i radost,
Starac misli da mu se povratila mladost.
Visibabe, ljubičice, jaglaci
Cvjetaju voćki pupoljci.
Miris proljeća kad opkoli grad,
proljeće počinje;
tri, četiri, sad!!!
To je prva. Evo druge:
Samo još jednom
Toliko je njih u svijetu,
toliko tvojih prijatelja,
Koji bi se rado mijenjali
s tobom
da samo još jednom
pomiluju pogledom
prostrane planine i
velika mora,
da samo još jednom
kroz njihove uši prostruji
cvrčanje cvrčaka,
veseli pjev ptica,
da samo još jednom progovore,
ponovno progovore,
da im glas ispuni pluća,
da se od planine odbiju
njihovi glasovi…
Zamisli koliko ljudi i djece,
koliko bi njih bili na tvom mjestu!
Koliko bi oni dali
da još jednom
udahnu zrak,
da još jednom
zakorače,
veselo protrče livadom.
Samo jedan trenutak sreće,
jedan zalogaj istinske sreće,
nitko od njih ne može
platiti novcem.
I zadnja:
OSTAVLJEN I SAM
Vani, na hladnoći
Brojim otkucaje osamljenog srca.
Ne čujem ni korake svoje
U toj hladnoj noći.
Sjene se pohlepno smiju-
Opake misli kriju.
Vrebaju poput zvjerki…
Čuju se njihovi uzvici rijetki.
Sam lutam crnim dnom
Bez broda i bez sjene
Uspomene na me su
Zaboravljene.
Zarobljen u srcu svom,
Ostavljen i izgubljen
Na dnu duše u brodu
Tuđem potonulom.
I tek kajem se sad,
A vrijeme je bilo davno-
Kad bio sam mlad.
Tu zadnju sam pisala u muškome rodu. Mislim, to se vidi, ali tek tako, pisala sam kao da sam muško. Tako mi je bolje zvučalo.
Glasajte, koja vam je najbolja.
Ako vam se sviđaju...
I anyway, držite mi fige čvrsto... uskoro ću saznati tko je C7. Sigurna sam.
Vaša Hana
Post je objavljen 30.03.2006. u 12:41 sati.