Marketing
Uskoro glavna rasprava povodom tužbe autora 45 lines protiv RH radi naknade štete , a zbog prekršenih ljudskih prava
Dakle, 12. travnja o.g. održat će se glavna rasprava povodom moje tužbe protiv RH zbog maltretiranja POA-e kojem sam izložen od 2003. do danas.
Riječ je o prvoj novinarskoj tužbi protiv države koju se smatra odgovornom za djelovanje tajne službe koja je povrijedila ustavom zajamčenu slobodu izražavanja.
Očekujem da će medijska i nevladina scena pokazati primjereno zanimanje za suđenje.
Državno odvjetništvo koje u ovom procesu zastupa RH obrazložilo je sudu zašto smatra da tužbu treba odbaciti u cijelosti.
Obrazloženje je izuzetno pravno klimavo, pa se nadam da ću već na prvom raspravnom ročištu pružiti dovoljno argumenata sudu da su mi sukladno zaključku Odbora za nacionalnu sigurnost i unutarnju politiku Hrvatskog sabora, povrijeđena ljudska prava iz 38. članka Ustava RH.
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO U ZAGREBU
Građansko upravni odjel
Zagreb, Trg bana J. Jelačića 6
Broj: P-DO-37/06
Zagreb, 01. veljače 2006.
Na broj: Pn-6608/05
OPĆINSKI SUD U ZAGREBU
Pravna stvar:
Tužitelj: Peratović Željko
Tužena: Republika Hrvatska zastupana po Općinskom državnom
odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel
ODGOVOR NA TUŽBU
I
Na zaprimljenu tužbu tužena se očituje na način da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
II
Tužena smatra da je tužba nerazumljiva a iz činjeničnih navoda tužbe ne proizlazi odgovornosti tužene za eventualnu štetu nastalu tužitelju. Naime, tužitelj u tužbi navodi da su u dnevnom tisku tijekom ožujka 2004. godine objavljene informacije koje je dotadašnji ravnatelj POA-e prikupio i prezentirao državnom vrhu RH dokaze o neprijateljskoj djelatnosti novinara dnevnog lista VJESNIK Željka Peratovića, ovdje tužitelja. U daljnjem tekstu tužbe tužitelj opisuje profesionalne odnose sa kolegama novinarima te svoj položaj u redakciji dnevnog lista «Vjesnik» i ujedno navodi da je radi mobingga koji je nad njim vršen u «Vjesniku» podnio tužbu naslovnom sudu radi naknade štete. Tužena smatra da ne postoji njezina odgovornost za štetu koju je eventualno pretrpio tužitelj (tužena nema saznanja na koji je način dovršen postupak po gore opisanoj tužbi niti je u ovoj pravnoj stvari tužitelj dostavio dokaz o šteti koju je pretrpio) niti postoji ikakova pravno relevantna uzročna veza između otkaza koji je tužitelj dobio u «Vjesniku», prijetnji koje su mu upućivane na cesti, putem e-mail s postupanje tužene. Naime, pravno relevantni uzrok štete jest onaj štetni događaj čijem redovnom učinku odgovara konkretna šteta. Iz predmetne tužbe ne proizlazi da je postupanje tužene uzrok eventualne štete za koju tužitelj tvrdi da ju je pretrpio.
III
U odnosu na «Informaciju o pozadini nekih novinskih natpisa o slučaju Gotovina» tužena navodi da je predmetni dokument označen oznakom državna tajna. Zakonom o zaštiti tajnosti podataka određeno je što se smatra državnom tajnom te je navedeno da su državna tajna podaci koji su zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležnog tijela donesenim na temelju zakona određeni državnom tajnom, te otkrivanjem kojih bi nastupile štetne posljedice za nacionalnu sigurnost ili nacionalni interes Republike Hrvatske. Ujedno je propisano da podaci za koje je nadležno javno tijelo utvrdilo da predstavljaju državnu tajnu označuju se oznakom "Državna tajna". Člankom 28. navedenog Zakona propisana je dužnost čuvanja tajne te je utvrđeno da je svatko dužan čuvati državnu, vojnu, službenu, poslovnu ili profesionalnu tajnu, bez obzira na način saznanja tajnih podataka ili pribavljanja odnosno stjecanja mogućnosti uvida u tajne podatke, a nedvojbeno je da se radi o tajni. Predmetni tekst označen je oznakom «državna tajna», te kao takav nije smio biti objavljen. Tužena se ujedno poziva i na Zakon o pravu na pristup informacijama u kojem je navedeno da će tijela javne vlasti uskratiti pravo na pristup informaciji ako je informacija zakonom ili na osnovi kriterija utvrđenih zakonom proglašena državnom tajnom. Ovlaštenik ostvaruje pravo na pristup informaciji podnošenjem usmenog ili pismenog zahtjeva nadležnom tijelu javne vlasti. Tekst koji je označen kao državna tajna objavljen je u tjedniku «Globus», a da prije objave nije postupano sukladno zakonskim odredbama te se novinar tjednika nije obratio čelniku tijela odnosno ovlaštenoj osobi s upitom glede predmetnog teksta. Člankom 6. Zakona o medijima propisana je dostupnost javnim informacijama. Navedenim člankom je propisano da u cilju objave informacija putem medija tijela koja obavljaju javnu službu i/ili dužnost dužni su davati točne, potpune i pravovremene informacije o pitanjima iz svog djelokruga. Također je propisano da je čelnik tijela dužan sukladno zakonu urediti način davanja informacija za javnost te odrediti osobu koja osigurava dostupnost javnim informacijama sukladno ovom i posebnom zakonu. Stavkom 5. navedenog članka propisano je da se može uskratiti davanje informacija kada su tražene informacije radi zaštite javnog interesa na propisan način određene kao državna tajna. Tužena navodi da je nakladnik znao i morao znati za ove zakonske odredbe i zakonit način postupanja prilikom objave ove informacije.
Slijedom iznesenog a sukladno čl. 21. ZM nakladnik koji je informacijom objavljenom u medijima prouzročio drugome štetu dužan je tu štetu naknaditi. Nastavno za istaknuti je da uvidom u "Informaciji ..." nema podataka da je POA primjenjivala mjere tajnog prikupljanja podataka prema tužitelju. U «Informaciji....» tužitelj se spominje jedino na trećoj stranici gdje je utvrdeno da je ovdje tužitelj u Vjesniku od 15. listopada objavio članak pod nazivom « Gotovina ljetovao na otoku Kapriju kod Šibenika» a da je autor tog članka tužitelj ne spori.
IV
Tužena naznačuje da je POA tijelo državne uprave, koje je sastavilo predmetni tekst, koje obavlja poslove iz djelokruga predviđenog zakonom o sigurnosnim službama Republike Hrvatske. Kao takova ona prikuplja, organizira, obrađuje i ocjenjuje podatke o djelovanju stranih obavještajnih službi, i o djelovanju pojedinih osoba, grupa i organizacija na teritoriju Republike Hrvatske koja su usmjerena protiv nacionalne sigurnosti. Ona vodi zbirke i registre osobnih podataka i druge evidencije prikupljenih podataka i dokumenata o podacima te formira operativno sigurnosne dokumente koji upućuju na određene činjenice-indicije o djelovanju stranih obavještajnih službi, o djelovanju pojedinih osoba, grupa i organizacija na teritoriju RH a koja su usmjerena protiv nacionalne sigurnosti. Međutim, tužena podcrtava da takove činjenice-indicije ne mogu niti na koji način prethodno stvoriti osnove za nesumnjivu tvrdnju o krivnji i odgovornosti pojedine osobe te u tom pogledu prejudicirati utemeljenu sumnju o njezinoj časti i ugledu. Jer te i takove činjenice u formalno-procesnom sudskom smislu nemaju nikakovu važnost već samo služe potrebama POA-e u okviru njezinih zakonom propisanih djelatnosti.
V
Tužena ističe da je postupila sukladno čl. 16. Zakona o zaštiti tajnosti podataka te je utvrđeno da nitko unutar POA-e nije otkrio tajni podatak. Dokaz ovoj tvrdnji jest i očitovanje Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, a na koje očitovanje je tužitelj priložio tužbi.
VI
Iz svega navedenog proizlazi da u postupanju tijela Republike Hrvatske nije bilo nezakonitog rada te da nisu ispunjeni uvjeti za utvrđivanje odgovornosti Republike Hrvatske pa se predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženoj.
ZAMJENIK OPĆINSKOG DRŽAVNOG ODVJETNIKA
Sandra Kričković
OPĆINSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO U ZAGREBU
Građansko upravni odjel
Zagreb, Trg bana J. Jelačića 6
Broj: P-DO-37/06
Zagreb, 01. veljače 2006.
Na broj: Pn-6608/05
OPĆINSKI SUD U ZAGREBU
Pravna stvar:
Tužitelj: Peratović Željko
Tužena: Republika Hrvatska zastupana po Općinskom državnom
odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel
ODGOVOR NA TUŽBU
I
Na zaprimljenu tužbu tužena se očituje na način da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
II
Tužena smatra da je tužba nerazumljiva a iz činjeničnih navoda tužbe ne proizlazi odgovornosti tužene za eventualnu štetu nastalu tužitelju. Naime, tužitelj u tužbi navodi da su u dnevnom tisku tijekom ožujka 2004. godine objavljene informacije koje je dotadašnji ravnatelj POA-e prikupio i prezentirao državnom vrhu RH dokaze o neprijateljskoj djelatnosti novinara dnevnog lista VJESNIK Željka Peratovića, ovdje tužitelja. U daljnjem tekstu tužbe tužitelj opisuje profesionalne odnose sa kolegama novinarima te svoj položaj u redakciji dnevnog lista «Vjesnik» i ujedno navodi da je radi mobingga koji je nad njim vršen u «Vjesniku» podnio tužbu naslovnom sudu radi naknade štete. Tužena smatra da ne postoji njezina odgovornost za štetu koju je eventualno pretrpio tužitelj (tužena nema saznanja na koji je način dovršen postupak po gore opisanoj tužbi niti je u ovoj pravnoj stvari tužitelj dostavio dokaz o šteti koju je pretrpio) niti postoji ikakova pravno relevantna uzročna veza između otkaza koji je tužitelj dobio u «Vjesniku», prijetnji koje su mu upućivane na cesti, putem e-mail s postupanje tužene. Naime, pravno relevantni uzrok štete jest onaj štetni događaj čijem redovnom učinku odgovara konkretna šteta. Iz predmetne tužbe ne proizlazi da je postupanje tužene uzrok eventualne štete za koju tužitelj tvrdi da ju je pretrpio.
III
U odnosu na «Informaciju o pozadini nekih novinskih natpisa o slučaju Gotovina» tužena navodi da je predmetni dokument označen oznakom državna tajna. Zakonom o zaštiti tajnosti podataka određeno je što se smatra državnom tajnom te je navedeno da su državna tajna podaci koji su zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležnog tijela donesenim na temelju zakona određeni državnom tajnom, te otkrivanjem kojih bi nastupile štetne posljedice za nacionalnu sigurnost ili nacionalni interes Republike Hrvatske. Ujedno je propisano da podaci za koje je nadležno javno tijelo utvrdilo da predstavljaju državnu tajnu označuju se oznakom "Državna tajna". Člankom 28. navedenog Zakona propisana je dužnost čuvanja tajne te je utvrđeno da je svatko dužan čuvati državnu, vojnu, službenu, poslovnu ili profesionalnu tajnu, bez obzira na način saznanja tajnih podataka ili pribavljanja odnosno stjecanja mogućnosti uvida u tajne podatke, a nedvojbeno je da se radi o tajni. Predmetni tekst označen je oznakom «državna tajna», te kao takav nije smio biti objavljen. Tužena se ujedno poziva i na Zakon o pravu na pristup informacijama u kojem je navedeno da će tijela javne vlasti uskratiti pravo na pristup informaciji ako je informacija zakonom ili na osnovi kriterija utvrđenih zakonom proglašena državnom tajnom. Ovlaštenik ostvaruje pravo na pristup informaciji podnošenjem usmenog ili pismenog zahtjeva nadležnom tijelu javne vlasti. Tekst koji je označen kao državna tajna objavljen je u tjedniku «Globus», a da prije objave nije postupano sukladno zakonskim odredbama te se novinar tjednika nije obratio čelniku tijela odnosno ovlaštenoj osobi s upitom glede predmetnog teksta. Člankom 6. Zakona o medijima propisana je dostupnost javnim informacijama. Navedenim člankom je propisano da u cilju objave informacija putem medija tijela koja obavljaju javnu službu i/ili dužnost dužni su davati točne, potpune i pravovremene informacije o pitanjima iz svog djelokruga. Također je propisano da je čelnik tijela dužan sukladno zakonu urediti način davanja informacija za javnost te odrediti osobu koja osigurava dostupnost javnim informacijama sukladno ovom i posebnom zakonu. Stavkom 5. navedenog članka propisano je da se može uskratiti davanje informacija kada su tražene informacije radi zaštite javnog interesa na propisan način određene kao državna tajna. Tužena navodi da je nakladnik znao i morao znati za ove zakonske odredbe i zakonit način postupanja prilikom objave ove informacije.
Slijedom iznesenog a sukladno čl. 21. ZM nakladnik koji je informacijom objavljenom u medijima prouzročio drugome štetu dužan je tu štetu naknaditi. Nastavno za istaknuti je da uvidom u "Informaciji ..." nema podataka da je POA primjenjivala mjere tajnog prikupljanja podataka prema tužitelju. U «Informaciji....» tužitelj se spominje jedino na trećoj stranici gdje je utvrdeno da je ovdje tužitelj u Vjesniku od 15. listopada objavio članak pod nazivom « Gotovina ljetovao na otoku Kapriju kod Šibenika» a da je autor tog članka tužitelj ne spori.
IV
Tužena naznačuje da je POA tijelo državne uprave, koje je sastavilo predmetni tekst, koje obavlja poslove iz djelokruga predviđenog zakonom o sigurnosnim službama Republike Hrvatske. Kao takova ona prikuplja, organizira, obrađuje i ocjenjuje podatke o djelovanju stranih obavještajnih službi, i o djelovanju pojedinih osoba, grupa i organizacija na teritoriju Republike Hrvatske koja su usmjerena protiv nacionalne sigurnosti. Ona vodi zbirke i registre osobnih podataka i druge evidencije prikupljenih podataka i dokumenata o podacima te formira operativno sigurnosne dokumente koji upućuju na određene činjenice-indicije o djelovanju stranih obavještajnih službi, o djelovanju pojedinih osoba, grupa i organizacija na teritoriju RH a koja su usmjerena protiv nacionalne sigurnosti. Međutim, tužena podcrtava da takove činjenice-indicije ne mogu niti na koji način prethodno stvoriti osnove za nesumnjivu tvrdnju o krivnji i odgovornosti pojedine osobe te u tom pogledu prejudicirati utemeljenu sumnju o njezinoj časti i ugledu. Jer te i takove činjenice u formalno-procesnom sudskom smislu nemaju nikakovu važnost već samo služe potrebama POA-e u okviru njezinih zakonom propisanih djelatnosti.
V
Tužena ističe da je postupila sukladno čl. 16. Zakona o zaštiti tajnosti podataka te je utvrđeno da nitko unutar POA-e nije otkrio tajni podatak. Dokaz ovoj tvrdnji jest i očitovanje Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, a na koje očitovanje je tužitelj priložio tužbi.
VI
Iz svega navedenog proizlazi da u postupanju tijela Republike Hrvatske nije bilo nezakonitog rada te da nisu ispunjeni uvjeti za utvrđivanje odgovornosti Republike Hrvatske pa se predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženoj.
ZAMJENIK OPĆINSKOG DRŽAVNOG ODVJETNIKA
Sandra Kričković
Post je objavljen 30.03.2006. u 11:56 sati.