Jučer sam uzeo slobodan dan da malo radim oko kuće i da se pošteno naspavam kad već nisam za vikend imao odmora. I taman sam presađivao kaktuse i krenem da ću rasaditi par malih da imam za poklone okolo, kad krene puhat vjetrina, zacrni se nebo, počne mi vejtar nosit saksije po dvorištu, a sastavi kiša nebo sa zemljom. Pobjegnem ja brzo u kuću kad vidim vani pada led pa bogme veličine dobre trešnje, hrušta što bi mi rekli, ako ne i krupniji. Gledam moje proljetnice kroz prozor, a one ništa, pasju zub samo otrese peteljkom i ništa mu. Srećom kod nas štete nije bilo, još ću danas provjerit ejdnom crepove na krovu, al je po gradu bilo belaja. Na groblju popadalo par stabala, porušili instalacije, olomili nadgrobne spomenike. Kolegici pala grana na auto, razbila vjetrobran. Sve neke štete. No najsmješnije mi je bilo to što je struje nestalo prije oluje. o da su se htjeli izvuć na oluju pa ih ona zeznula i zakasnila.
A onda se nešto zamislim. prije 2 tjedna hodali smo u zimskim kaputima, još je snijega bilo po zakutcima. A sad već tuča i prava ljetna oluja. Ispada da smo se sveli na dva godišnja doba. Još je ožujak, a ovakva oluja-bogarati ko da je lipanj.
Pomrčinu sunca sam dakako propustio, kad je bila pomrčina čitavih nebesa u isto vrijeme.
eto i slika mojih kaktusa, i aloje. Imam jednu malu aloju, tek sam presadio, ako kome treba nek svrati 
Post je objavljen 30.03.2006. u 11:12 sati.