Marketing
Komemoracija na živo
Lagano ispijam jutarnju kavicu. Nije da se pravdam, no produžila sam si spavanje sat vremena uslijed promjene sata na ljetno vrijeme i,jutros, još sat vremena uslijed proljetnog umora. Dopuštam si da se tijelo navikne na promjene...
Pregledavam hzz u potrazi za izvorom prihoda, čitam vijesti, KPH ide u ilegalu, Cibona nije uspjela, Drobnjak: Nismo lagali, Hrvatska neće uvoziti tuljane, Luka Nižetić na chatu...
Čitam dalje... 10 najseksi komada po FHM-u (sve su one ive-nepušačica 
)...
I zatim veliki naslov u Jutarnjem: Morbidni ispad: Živoj profesorici učenici priredili komemoraciju
Čitam...
SPLIT - “Radosnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i poznanicima da je dana 27. 3. 2006. iznenada preminula naša draga i voljena profesorica Sanja Bartulović...”, dio je teksta osmrtnice koja je u utorak u učionici 3. E razreda na ploči dočekala profesoricu Bartulović, a na klupi je gorio lumin u crvenoj plastičnoj svijeći oblika križa uz njezinu uvećanu i uokvirenu fotografiju s crnim florom.
Komemoraciju živoj profesorici Sanji Bartulović (45) priredili su u učionici broj 10 u utorak oko 9.40 sati prije trećeg sata maturanti mehaničarskog smjera Srednje industrijske škole u Zrinsko-frankopanskoj ulici kojima prof. Bartulović predaje četiri stručna predmeta.
Komemoraciju živoj profesorici Sanji Bartulović (45) priredili su u učionici broj 10 u utorak oko 9.40 sati prije trećeg sata maturanti mehaničarskog smjera Srednje industrijske škole u Zrinsko-frankopanskoj ulici kojima prof. Bartulović predaje četiri stručna predmeta.
Moram iskreno priznati, Balkanac u srcu i još uvijek malo đak u duši, prvo sam se nasmijala, no onda sam se sjetila...
Završila sam Filozofski fakultet i sada sam p-r-o-f-e-s-o-r-i-c-a. Srce bi mi otkazalo da me takvo što dočeka. Prisjećam se gadosti koje smo mi radili profesorima (sve se vraća, sve se plaća...
), uglavnom onima koji se nisu znali nositi s nama, nikada onima koji su zaslužili.No, sve me to malo streslo u ovo rano jutro. Kad počnem raditi morat ću s pancirkom na posao i za svaki slučaj džepni nožić u čarapu... neka se nađe. Možda za koju godinu dobijemo i benificirani radni staž i to u rangu s pirotehničarima...
Idem sada. Moram prevoditi neke tekstove s engleskog za B., a i dragi je priredio oveću hrpu dresova za pranje...
P.S
Poskidala sam si hrpu tutorijala o HTML-u... Ukoliko se na mom blogu budu događale čudne stvari ovih dana, nemojte se obazirati.
Edit:
Muškarci su stvarno čudne biljke. Zaboravih ispričati jučerašnji razgovor s mužem:
- Imaš rupu na trenerci, među nogama - kaže moj dragi nakon što je došao s posla i poljubio me. Ja kao i uvijek indijanski ženstveno sjedim na kutnoj i gledam TV. Pogledam dolje i stvarno se nešto, promjera otprilike 1 cm, bijeli među nogama.
- A joj! Stvarno. Dobro da si primjetio, da ne bih tako sjedila kad netko dođe...
- Ooooo, - kaže on, - primjetio sam ja to prije 2-3 dana, ono kad smo imali goste, Mario i Mirna kad su bili... A i jučer sam vidio kad je bio Ž... samo sam ti zaboravio reći.. - nonšalantno sjeda pred kompjuter i pali ga.
- Ti stvarno nisi normalan! I ti si mene pustio da pokažem cijelu kolekciju gaća prije nego što si mi rekao... - gotovo sam se rasplakala.
A on me čudno gleda i kaže:
- Pa zaboravio sam...
Post je objavljen 30.03.2006. u 10:28 sati.