Tvoje usne i moj osmijeh
u konačnom zagrljaju
vječnog postojanja
bivaju slobodni
Tvoj pogled, moj obraz
razliven krvlju
pod kožom treperi,
nestaju tijela
Okovana ljudskim
znojim se i gorim,
pod bedrima našim
ne nalazim spas
Kroz san, u životima
tražim iskru sreće,
iako tu je pored mene
zatvaram oči
U jutrima, sunčeva buđenja
dodiri leptira nošeni snom,
shvatih da trajnost je u meni
u meni gori sunčani sjaj
Tvoj pogled i moje suze
sjaje u vječnosti
sve naše želje
prestaju u ljubavi
Tvoje usne i moj osmijeh
u konačnom zagrljaju
vječnog postojanja
bivaju slobodni
Post je objavljen 30.03.2006. u 08:42 sati.