Sean the Emigrant, moj dečko, trenutno živi, radi, studira, i skuplja iskustvo u Dublinu, Irska. U slobodne dane, putuje. Dosta vremena provede u avionima i nakupilo se iskustva. U proteklih 8 mjeseci je obišao (i ne sve po prvi put) Island, Bilbao, San Sebastian, Pariz, Bruxelles, Frankfurt, Madrid, Zürich i Basel. U slijedećih par tjedana planira London, ako mu sve krene po planovima Andaluzija, Afrika i Moskva kreću na ljeto. U skorašnjim vizijama još stoji Portugal, Japan i Čile.
Zbog ovakvih mailova upućenih meni, posljednjih tjedana ga nagovaram da i sam počne pisati. Današnja i poduža tema je:
Molimo Vas zavežite pojaseve, uskoro polijećemo!
Sve do prije desetak godina, kako u europskim tako i u svjetskim okvirima, putovanje zrakoplovom za većinu je ljudi predstavljalo doživljaj. O kojem smo rado pričali, ali rijetko se zbog cijene na njega odlučivali. Danas, u odnosu na prije desetak godina, europsko nebo paraju zrakoplovi nisko i srednjebudžetnih kompanija, a njihove usluge su postale lakodostupan i vrlo prihvatljiv način putovanja, čak i na manjim udaljenostima, što ranije nije bio slučaj.
U zrakoplovima takvih kompanija sigurno nećete sjediti pored poznatog lica iz javnog života, suputnik je običan čovjek poput Vas, koji više za kartu od Zagreba do Londona ne mora izdvojiti mjesečnu plaću, već nekoliko prosječnih dnevnica.
Drastičan rast broja aviokompanija koje iz dana u dan otvaraju nove destinacije, doveo je do toga da cijene karata, koje nude velike nacionalne kompanije, više ne mogu konkurirati cijenom već samo višom razinom usluge. Prosječnog putnika sve teže vabe da plati više i da se za to osjeća udobnije i sigurnije, kad je moguće platiti i nekoliko puta manje, a ipak letjeti, i to po statistikama jednako sigurno i jednako točno.
I to je razlog što dojučerašnji nacionalni ponosi, a današnji ekonomski bolesnici, poput Iberie, Alitalie, Air France ili British Airwaysa gube primat na sve tiješnjem europskom nebu. Unazad 5 godina u pravilu kvartalne bilance, završavaju u enormnim gubicima, i da nemaju goleme subvencije države u čijem su i vlasništvu, neupitno je da bi dosad već bankrotirali. Pitanje je do kada će porezni obveznici šutke odvajati za te posrnule divove, a istovremeno sve više letjeti niskobudžetnim kompanijama, koje sada već prevoze mase, a ne kao u početku, sramežljive pojedince.
Današnje su brojke takve da je jedan British Airways na svim svojim letovima prošle godine prevezao svega 3 milijuna putnika, dok je za isto razdoblje, također britanski, ali u privatnom vlasništvu i niskobudžetni Easyjet, prevezao 30 milijuna, i to samo unutar Europe, izvan čijih granica uopće ne leti, još.
Što je dovelo do toga da je poslovanje onih koji su ime gradili desetljećima, i bili sinonim za uspjeh, i čijim se zaposlenicima zavidjelo, gotovo do nogu potučeno od onih koji posluju samo nekoliko godina, i kako je sve uopće počelo?
Jedan od odgovora leži i u sljedećoj činjenici. Prije 15ak godina Ryanair, mala zrakoplovna tvrtka koja se do tada bavila isključivo prijevozom robe, u svoje je redove dovela perspektivnog, vrhunski inteligentnog, ali i vizionarski nastrojenog menagera. U to vrijeme flota im se sastojala od nekoliko zastarjelih modela koji su imali domet od par stotina kilometara. U firmi nisu ni pomišljali da se okušaju u putničkom prijevozu jer se činilo da je nemoguće platiti velikim aerodromima goleme naknade za korištenje, i općenito pokrenuti vrlo skupi i vrlo složen posao prevoženja putnika zrakom te se cijela stvar tada činila kao sigurna poslovna propast. Jer tko je sposoban da otme dio kolača onima koji godinama imaju monopol, i tisuće zaposlenika i stotine aviona u besprijekornim flotama.
Međutim David O'Leray, tada mladi manager, a danas predsjednik uprave Ryanaira, trenutno uživa najveću plaću koju neka zrakoplovna kompanija plaća svom zaposleniku, i koji je svog gazdu svojim revolucionarnim idejama stavio na listu 10 najbogatijih Iraca. Ne bez razloga. Naime, prvi je prepoznao potencijal stotina malih aerodroma koji su zapušteni ili malokorišteni, uglavnom u vojne svrhe, raštrkani po cijeloj Europi, ali što je još bitnije, bio je sposoban prepoznati već tada što će sa sobom donijeti masovno prihvaćanje interneta kao novog oblika komunikacije i samim time poslovanja.
I tako je mala tvrtka za prijevoz robe, na prijedlog svog novog menagera postala mala tvrtka za prijevoz putnika, i agresivnom kampanjom, nevjerojatno niskom cijenom karata i flotom od svega par aviona krenula u posao. Svoje su avione usmjerili prema javnosti i putnicima nepoznatim aerodromima, ali dobro poznatim susjednim gradovima, tako da jednom kad su se uspješno othrvali sudskoj tužbi ugledne Lufthanse, i dobili zeleno svjetlo da uz ime mjesta u koje su zapravo slijetali stave i ime Londona, Parisa ili Frankfurta, zvijezda je bila rođena.
Jer koga briga što mislimo da letimo za London, a zapravo sletimo u Stanstead, ili putujemo za Frankfurt, ali prvo dođemo u Hahn, jer autobus ili vlak ionako u dogovoru s Ryanairom spremno čeka da nas za svega nekoliko eura preveze do naše konačne destinacije, kakvih je danas koristimo li njihove usluge, u Europi čak 218. Brojka od 330 milijuna putnika je njihova konačna bilanca za prošlu godinu, 91% letova im stigne na vrijeme, na 1000 putnika izgube samo jednu prtljagu. To im je službena, itekako zavidna statistika. Neka brojke govore same za sebe.
Njihov primjer je samo jedan u nizu onih koji danas, kompanijama koje lete pod nacionalnim zastavama, zadaju takve probleme da je pitanje hoće li i do kada uopće opstati. Jedno je sigurno, danas sve i jedna aviokompanija na svijetu svojim putnicima nudi da sami postanu svoji turistički agenti, i bez posrednika, pritiskom miša, i unošenjem broja svoje ili nečije druge kreditne kartice sami kreiraju svoje putovanje, onako kako njima najbolje odgovara. Po tome su slijedili primjer O`Lerayja, koji je to prvi omogućio svojim genijalnim idejama. A danas je na nama da se odlučimo kojom ćemo kompanijom i preko koje države do krajnje destinacije, i hoće li romantični vikend u nekoj europskoj metropoli početi na njenoj "obližnjoj" pustopoljini ili na impresivnom aerodromu od mramora, nedaleko od njenog centra.
Ovo prvo garantira ekonomski prihvatljivije rješenje, ali ne nužno i iskustvo koje ćemo po povratku ispričati susjedima, a ovo drugo daje cijeloj stvari dodatnu draž, i štedi vrijeme. Meni osobno nije teško izabrati, jer uvijek sam spreman platiti više da bi putovao kraće i udobnije i sa što manje presjedanja.
Kad se nakon leta nekom velikom kompanijom nađete na liniji Hahn-Santander, a mislite da letite iz Frankfurta za Bilbao, vidjet ćete da onih 127km od Frankfurta do Hahna isto kao ni onih preostalih 80 od Santandera do Bilbaoa, nije malo, pogotovo u kolovozu. Međutim, ako iz istog tog Hahna postoji kompanija koja će me dovesti direktno do Islanda, za relativno male novce onda nije čudno da je ono što je do prije 5 godina bila američka vojna baza, danas vrlo prometan i relativno ugodan mali aerodrom u Njemačkoj, s tendencijom rasta, koji svake godine otvara sve više destinacija: od Sardinije do Švedske, što nije mala stvar.
I tu je snaga naskobudžetnih kompanija; povezuju i egzotične destinacije za iste male novce kao i one više komercijalne, a što više čovjek putuje oči mu postaju pohlepnije, a Easyjet, Ryanair, Wizzair ili Sabena Vas spremno čekaju iza ugla da Vas jeftino prevezu, ali skupo naplate svaki gram prekomjerne prtljage, promjenu datuma leta te sokove, nejestive sendviće, tople pive, koje poslužuje osoblje koje uglavnom djeluje umorno i nezainteresirano, dok razmišljate kako je moguće da se sjedalo ne može pomaknuti ni milimetar unazad.
Nema sumnje, na europskom nebu traje bitka za prevlast kakva nije viđena još od Drugog svjetskog rata, samo na sreću ova se bitka ne vodi za život ili smrt nas koji smo pod tim nebom, već da nas se pridobije da i sami postanemo dio tog neba...
Tek treba vidjeti kakav će odgovor ponuditi velike kompaniije i hoće li uopće nastaviti poslovati po starom kontinentu ili se u potpunosti orijentirati na prekooceanske letove i definitivno pokleknuti pred najezdom malih, tj. sada već velikih i moćnih, ali još uvijek jeftinih konkurenata...