"...Now spring is turning
Your face to mine
I can hear your laughter
I can see your smile..."
Iako nije bilo faksa danas, druge aktivnosti su me toliko izmorile da se upravo spremam usnut snom pravednika. Večeras sam u trenutku gledanja tekme na TeVeu malo pobjegao u mislima. Budući se nijedan moj plan nije dosad ostvario kako sam htio, onda sam se odlučio malo zabavit planiranjem. Za sutra i za deset godina. Moram priznat, baš je bilo zabavno. Uzmimo za primjer par tema.
Razmišljao sam o tome kako će mi buduća žena dopustit da je oženim u onoj maloj kapelici u Orašcu, gdje ima i matični ured. Ona i ja i kumovi. Nitko više. Izbjeći gužve s rodbinom i prijateljima. Ok, mislio sam pozvat najistaknutije članove Udruge Đigera Dubrovnik, ali to bi bio vrh. Niko više. Jedino ako buduća draga ne bude hercegovka. Oni vole masovna vjenčanja. Ima i to svojih prednosti, ali općenito ne volim gužve, pa...ne znam kako bi to izgledalo...
Razmišljao sam o tome kako će mi buduća žena dopustit da joj uprtim bar dvoje djece. To je onako, ni previše ni premalo, srednja financijska otežanost, ako dođe do razvoda svakom po jedno. Bilo bi bolje različitog spola. Ne znam zašto. Valjda zato što mi je uz dva brata uvijek falila neka sestra, ma što god to značilo.
Razmišljao sam o tome kako će mi buduća žena dopustit da dam djeci nekakva imena. Iako se često šalim da će mi se sin zvat Engelbert, mislim da će prije bit Tomislav ili Zvonimir, kćer Jelena ili Marija, to su mi onako neki fejvorits. U biti mi je fejvorit Maro, ali budući je to ime suzvučno s djelom mog prezimena, onda ne paše. Fak.
Možda je ključno razmišljanje bilo ono kakva mora bit buduća žena. Kako kaže moj prijo, godfather dubrovačkog getta(čitaj Sv.Marije), žena mora bit takva da pere i čisti i kuha po cijele dane, a da navečer bude sviježa ko ružin pupoljak kad pođeš u krevet. Koji ideal, e. Naravno da se šalio.
Prije svega bitna je kvalitetna upotreba mozga, dakle mora bit bar upola pametna i bistra ko ja(što je visina letvice koju rijetke mogu preskočit - zbog tog i moje razočaranje većinom ženskog roda). Naravno da mora posjedovat sve atribute, što bi Džoke reko "prema protokolu", ali opet ništa ekstra. Ne smije imat naviku velike priče, tj. mora znat procijenit kad je kvalitetno otvorit usta. Mora znat procijenit što Maroons misli u određenim trenucima i kvalitetno emocionalno odgovorit. Prihvatljivi su svi odgovori osim onog odjebatorskog:"Sjedi, popij nešto, slabo izgledaš..."
Valjda baš ta procjena razlikuje potencijalnu gospođu Maroons od obične šuše.
Možda najvažnija karakterna osobina koju buduća gospođa Maroons mora posjedovat jest njena svijest o mojoj veličini i značaju. Pa iako se međusobno poštujemo, mora bit svjesna moje mentalne nadmoći i karme koju nosim u sebi. Na taj način će me još više poštovat i smatrat će me darom od Boga.
Eh, da...ovo razmišljanje mi je došlo kao dječja pričica za laku noć. Jer jedno je stvarnost, a drugo puste želje...
Keep on bloggin'!!!
Post je objavljen 29.03.2006. u 23:19 sati.