Dovraga i ravnoteža ... dovraga.
Vidite moj logo? Elf odumire ... kako sam samo mogla pomslitii da sam dosta jaka da kontroliram ... ono što živi u meni ?
Kao da svjest išta znaći ... sve što možemo biti je beskonaćno proganjani, proganjani od stvari koje nisamo sami odabrali,ali su nekako postale važnije od svaga ostaloga.
I ime. Nymeria. Nisam ga dostojna bojim se ... u Subotu idemo u Gardaland ... i ako ne budem išla na onu idiotariju od Blue Tornada , javno ga se odričem. Jer mjesta za strah i slabost nema.
Moram si popraviti box. Puno toga u njemu nije istina. Ili je istina povremeno. Ma zapravo, jedino su ljudi istiniti. Ljudi koji su tu, i koje ne mjenjam nizašto na svijetu. Sve je ostalo sranje.
Došla sam u posjed nekih slika koje nisam trebala vidjeti ... i znate što ? Više volim zimu. Crno ili bjelo. Živiš ili si mrtav.
Ne ovo šugavo proljeće , ovo sunce koje svima daje neku iluziju sreće, iluziju sigurnosti ...
Hoću li ikada naućiti ... poćinjem msiliti da je ova opsesija ništa drugo doli kazna ... kazna za sve moje slabosti ...
I wanna bleed like all the people i've hurt did
couse saying sorry just ain't anough ...
Sumrak. Sumrak svijesti. Što mi vrijede sve racionalne misli ovoga svijeta, kad nisam u stanju kontrolirati strasti?
O Bože ... zašto moram imati tako uvrnut um, da i me najmanja iskra baca u svoj neki vlastiti svijet, i ništa nije važno osim osvete ...
Kad te nešto toliko dugo izjeda iznutra, pitanje je, što je ostalo? Jesam li uopće sposobna normalno funkcionirati među ljudima?
Premalo spavam ... to je to ... premalo spavam i previše haluciniram ...
Uostalom , 9. dan ... što sam drugo očekivala doli živčanog sloma zbog najmanje najgluplje sitnice?
Linkin Park mi ne radi u liniji , pa moram tu slušati ... iako bih najrađe otišla u sobu i razbila par prozora. A sranje, imam samo jedan i taj mi treba. Onda ogledala. Kog će mi uopće vraga. Ko da ima ikakve veze ono s druge strane ...
Možda bih zbilja trebala do psihića ... ćujem da je paranoja prilićno gadna ako joj dopustiš da se razvije ...
a kvragu , zašto sad ne mogu sanjati Boga kao i toliko vremena prije , kada je rekao da je sve u redu ...
kad mi je dao snagu i povjerenje da shvatim da sam sve umislila ... sad recite da sam zdrava ... al najozbiljnije. ostavio mi je komentar na blogu. Totalno zakon feeling.
Zapravo sve što sad želim je povući se u svoj mali tamni svijet ... i uživati u boli i ništa drugo ...
ali ne ću. ne sada. s tim sad se svjetom oprostila ...
Ko zna , možda i ne bi bilo toliko loše postati zmaj koji stoji iza elfa ? Samo na kratko. Samo dok ne spalim sve ono što me progoni ...
samo dok ne spalim svoj ego. dok ne počnem raditi prave stvari, bez straha za vlastitu guzicu ... bez želje za priznanjem , bez želje za prihvaćanjem. Bez svih onih malih ljudskih osjećaja koji nas ćine ranjivima.
Dok ne poćnem sljediti ono što mi je sudbina namjenila ...

Post je objavljen 29.03.2006. u 23:09 sati.