Danas bijah svjedokom svega...od zivota...do smrti...
Toliko se toga skupilo...kakav teret na mojim ledima...
Ljudi u crnini...liijes...i njene suzama ispunjene, crvene oci...
Bol koju bih tako rado uzela na sebe, samo da ona ne mora patiti...
Moja najbolja prijateljica...
Uvijek je bila uz mene...kad mi je bilo najteze, kad su svi drugi okrenuli leda
ona je stala
i slusala.
A sada, kad je njoj bilo najteze, ja nisam mogla uciniti gotovo nista...osim zagrliti je...i plakati s njom...
Kako je zivot prolazan...poput stakla...tako se lako slomi...u nepovrat...
Sunce je sjalo dok je
lijes je bio spustan u grob.
Cvijece je cvjetalo, a
grude zemlje padase po lijesu.
Dijete se vrpoljilo u majcinim rukama kad
je jedna zena bila ispracena na poslijednje odrediste...
Covjece, od praha si nastao, u prah ces se vratiti!
Zivot i smrt...tanka je linija izmedu...
Post je objavljen 29.03.2006. u 23:15 sati.