Marketing
Poput posljednjeg pijuna na kraju igre...
.
Ima li smisla truditi se da nesto prominim, ili je sve vec negdi zapisano? Koja je svrha suza i smiha ako cu s vrimenom na njih zaboraviti...?
Ponekad imam osicaj da sam nesto stvarno grozno napravila kad mi se zivot ovako vrti u krug. Pokusavam preboliti one koje ne mogu imati, zelim zaboraviti na probleme, okrenuti se necem lipom, necem sto ce me ispuniti. Ali na kraju se uvik nadem tamo di sam i bila... Isti problemi, mozda samo veci, isti ljudi laznih osmjeha oko mene, iste nepreboljene ljubavi... Ne sicam se kad mi se neko nov stvarno svidao u zadnje vrime. Ali bas svidao. Onaj osicaj kad se pozelim sto prije probuditi samo da bi mogla misliti o njemu, kad zelim sto prije doci tamo di cu ga mozda vidit... To mi fali... Jako...
Nekad se osicam ka da mi je sudbina umisala svoje okrutne prste u zivot i sada stojim sasvim sama, poput posljednjeg pijuna na kraju igre... Cekam novi pocetak koji mozda nikad nece doci... Napusteno, tuzno, iznevjereno... Ako mi zivot pruza samo sah-mat, triba li odustati? Ili mozda i dalje se truditi naci novi pocetak, novu igru koja me nece toliko povriditi...?
.
Post je objavljen 29.03.2006. u 21:33 sati.