Nije dugo trebalo da u firmi počnem polako raditi red u mom djelu posla i, naravno, klub neprijatelja se počeo kreirati. Ne znam da li je to brzo ili nije, ali bila sam spremna na to. Nitko još nije postao takav da ga svi vole. Naročito to nikako nisu ljudi koji imaju svoj stav i brane ga, bez obzira tko je suprotna strana. E takva sam ja. Ne mogu si pomoći. Imam svoj odjel, imam svoje planove i ciljeve i trebam ih ostvariti. Pri tome uvijek ima onih kojima se ne da raditi, koji ne žele baš to, koji imaju neke svoje ideje, a uopće nisu u to uključeni... ma milijun drugih mišljenja. Gdje bih ja došla kada bih svima ispunjavala želje. Pojeli bi me za doručak.
Ne dam se (po)jesti. Ako treba i ja ću gristi. Ja sam jedini stručnjak za moje područje i ja određujem pravila struke da zadovolje poslovanje. Sasvim je normalno da ću imati one koji će se protiviti, podmetati i izbjegavati. Najviše volim one „pametne“ koji sve znaju i mimo mene rade moj posao. Takve posebno uzmem na pik. I oni mene. Ja imam debelu kožu i dobru školu iz prve firme i znam da sam u pravu. To znači i sukobe.
Jedino, malo je ljudi na ovome svijetu koji poslovne sukobe ne shavaćaju kao osobne sukobe. Osoba kao osoba sa svim svojim vrlinama i manama nema ništa s tim. Posao je posao. Posao znači i sukobljavanje. Posao znači obranu svog teritorija. Posao znači zadovoljenje zajedničkih ciljeva pa makar pri tome bilo i povrijeđenih. Jebiga, takav je život. Ni meni nije uvijek sve po volji pa progutam i radim dalje. No, uvijek branim svoj teritorij. Posao za koji sam ja odgovorna neće raditi nitko mimo mog sudjelovanja. A ne! Ja odgovaram za svoje i tuđe postupke u svom poslu i ne popuštam pritiscima i uvjetovanjima. Pristajem na dogovore, prijedloge, ali ne pristajem stavljanje pred gotov čin.
Kada će ljudi shvatiti da radimo u istoj firmi, ISTOJ i da su nam neke stvari u zajedničkom interesu? Kada će ljudi shvatiti da se trebaju držati svog posla, a pustiti ostalima da rade svoj posao. Pa svi znaju moj posao, a u svoj ne daju niti zaviriti. Žao mi je, ali u mom dvorištu neće biti tako.
Uh, ovakve situacije me izbace iz takta. Bez obzira koliko sam svjesna toga, bez obzira koliko sam očekivala da će se to dogoditi, uvijek me to izbaci iz takta. U čemu je poanta dokazivanja tko je bolji i poanta rađenja tuđeg posla? Manjak vlastitog?
Ma u klinac i sve.
Post je objavljen 29.03.2006. u 18:11 sati.