Do 1606. šahovskim svijetom «vlada» Polerio, potomstvu poznatiji kao teoretičar i šahovski pisac. Te godine ga u Rimu pobjeđuje Sicilijanac Cascio. Bio je to period apsolutne dominacije talijanskog šaha.
Dvadesetih godina XVII vijeka za neokrunjenog kralja priznat je Gioachino Greco. Njegova dominacija bila je najizrazitija. Budući je s lakoćom pobjedio sve Talijane, proputovao je Europom kao prvi šahovski profesionallac. 1621. je u Parisu pobjedio tri vodeća francuska igrača. Somon de la Salea, De Namura i Karabena. Za ove pobjede bio je nagrađen, sa za to vrijeme fantastičnih 5000 talira u zlatu. Slijedeće 1622. prelazi La manche i u Londonu bivaju potučeni vodeći Englezi. Vrativši se 1624. godine u Paris pružio je revanš francuzima. Godine 1626. odlazi u Španjolsku kao gost Filipa IV. Španjolci su doživjeli sudbinu ostalih igrača Europe.

Odluku da otputuje u «novi svijet» Ameriku, Greco sigurno nije donio iz šahovskih razloga. Tamo, u to vrijeme kad se osvajao «divlji zapad«, na šah nitko vjerojatno nije ni mislio. U Europi Greco je igrajući šah odlično zarađivao, mnogo je putovao i bio rado viđen gost na mnogim dvorovima. Teško je shvatiti koji su to motivi koji su ga naveli da otputuje u nepoznato. U Americi je i umro 1634. godine.
U istoj mjeri u kojoj je Greco bio superioran u odnosu na svoje suvremenike poslje njegove smrti je zavladala «uravnilovka». Nema igrača koji bi se snagom svoje igre uspio nametnuti. Gotovo sto godina šahovski svijet ne priznaje ni jednog igrača za vodećeg. Kroničari su ipak uspjeli iz sivila prosječnosi isčupati nekoliko imena., izdvajajući Francuza Nikolaja koji je živio i igrao u Parisu kao najuspješnijeg igrača druge polovine XVII vijeka i Talijana Grota kao najjačeg s kraja sedamnaestog i početka osamnaestog vijeka. U Španlolskoj, koja je početkom XVI vijeka imala svijetski primat, šah je u dubokoj stagnaciji.
Post je objavljen 29.03.2006. u 17:36 sati.