Kako sam se jučer ubila! Kao da opet imam 19 godina i ništa na svijetu me ne brine kad sam se odlučila zabavljati. A što mi je to trebalo, svima nama…
Moje dvije najbolje prijateljice koje volim već skoro 20 godina jučer su slavile rođendan. I baš mi se nije dalo ići, bila sam nekako umorna, ove godine kao nijedne do sad osjećam ovaj sat što su nam ukrali u nedjelju. Mužić mi isto govori da mu se ne ide, da ima za raditi. Kažem ja, moramo ići, ali do 10, još se stigneš vratiti i raditi večeras. Putem pokupimo kumicu i dečka joj, i oni su fjakavi, i krenemo mi u čestitarenje rođendana. Kiša pada, svi nešto nervozni, nikom se ne ide, ali idemo, ipak smo mi pravi prijatelji. Došli mi kod blizankinjice br.2, tamo je već blizankinjica br.1, jako su sretne da smo im došli, muški daju cvijeće, mi poklon, ljubimo se, i ono klasika. Sjedamo ko sardinice na novi kauč. Dečko od blizankinjice br.2 komentira kako je sretan jer imaju novi kauč, stari nije valjao. Je, lijep je, ali mi je čudno kako se jedan muškarac tako uživaljava nad novim kaučom. I tako, red pršuta, red viski cole, red priče, i saznajemo kako se televizija bolje gleda s novog kauča, a-ha, u tom grmu leži zec, duže gledanje televizije, bolji kontakt s daljinskim i ostale svetinje koje muškarcima predstavljaju televizijski rituali. Lagano pristiže ekipica, sad nas je već 10-ak, klopamo i svađamo se, mi koke i muškići, tko je gluplji, muškarci ili žene, čiji je tata jači i te fore. I smijemo se, raspoloženje raste, zajebavamo se. Stiže torta, dobra je, pravi rođendan.
Prvi parić je otišao negdje oko 10 sati, kaže Zokica, ajmo jednu putnu medicu za kraj. Pa, može, kažemo nas 5 curki. Čija je to medica? Božina, živio Božo! Živio! Na eks. I još jednu, baš je dobra ova Božina medica. Živio Božo! Živio! Ajmo sad jednu za nas. Živjele mi prave žene! Živjele! I opet na eks, još jednu za slavljenice! Živjele blizanke! Živjele!
Lagano se prazni boca medica, ostalo je još jedva dva deci, šta je to za nas 5? I još nas muški podjebavaju, sad ćete pustit taj gut u boci, kao nismo popile sve. Ma, vi ćete nas zajebavat. Ajmo, cure na eks za naše muške! Živjeli! Živjeli! Dobra je ova medica. Šta kažeš, imaš liker od borovnice, što je radila Božina žena, a moja draga mama? Pa, daj, ne možemo piti Božino bez maminog, moramo sad i njeno, za mamu. I opet se puni 5 čašica, živjela moja mama! Na eks! Živjela mama! Jao, što je dobra ova borovnica, daj još po jednu. Muški nam se lagano podsmjehuju, naši glasovi postaju sve glasniji, vruće nam je, skidamo gornje majice, i muzika nam je pretiha pa je pojačavamo. Blizankinja br.1. prolijeva liker od borovnice po novom kauču, blizankinja br.2 pokušava umanjiti štetu, ali i sama je ukomirana, pa radi još goru fleku. Domaćin bi nas ubio da nije tako dobar, a i smiješne smo mu i simpatične ovako razvaljene, pa šta će s nama? Blizankinja br.1. sjeda na pod. I ajmo, cure, na eks, za ljubav, za zdravlje, za pare, za naša druženja, za mir u svijetu i srcima, za prave duše među kojima smo i mi, opa, opa, opa, živjeli, živjeli, živjeli… Zdravice su sve kreativnije što se više bližimo kraju borovnice. E, pa nećemo sad valjda stati. Dobro je, prolila sam se po suknji, ništa mi nije palo po kauču. Ljuljaju nam se čašice u rukama i mi s njima.
Ima naš dragi domaćin-dečko od blizanke br.2 orahovaču od mužićeve babe, pa davaj amo, vidiš da pijemo obiteljske stvari. I sad se više ne nazdravlja ničemu. Grabimo tu bocu orahovače kako koja stigne, blizankinje se valjaju po podu, ja plešem, kumica i Zokica se grle. Raspašoj. Muški nas slikaju, smiju nam se, rugaju nam se, guštaju u našoj sramoti (ajd da se jednom i to dogodi) . I, opa, nema više orahovače. Oko pola jedan je. Govori blizanka br.1, jebote, ja imam ispit ujutro! Govori kumica, a ja raspravu. Ja šutim, muka mi je. Šta ćemo pit, šta ćemo pit? Whiski? Fuj, to uvozno smeće, pa nismo na to spale. Još smo s pola sata povaljale na podu, i pokupile krpice i krenule kući.
Imale smo vrlo besanu noć. Kod mene, a kažu cure ni kod njih nije bilo rigoleta, ali sna ni odmora isto tako. I kažem ja, kako je dobro bilo! Svi smo oduševljeni, mi žene smo se sjajno zabavile, muški su imali besplatnu predstavu, i osvježili smo ovaj tjedan na potpuno neočekivani način. A najljepše od svega je što se već tako dugo nismo ovako zabavile, nijedna od nas više ne pije, slabo izlazimo, ono životne spike i to. Pa smo se jučer podsjetile da smo još mlade, i da naše dobre duše i vedri duh nikad neće ostariti!
I da je Božina medica Z A K O N !!!!!!
Post je objavljen 29.03.2006. u 15:44 sati.