Što reći o danu koji započeh ranom zorom gotovo prije svanuća ili koju tek minutu poslije. Kako sam sinoć završila dosta toga i danas dovršavala i glumila poštara, ne mogu Vam opisati koje olakšanje osjećam sada i upravo u ovom momentu. Dva dana prije roka je zgotovljena prva runda, pa za dvadeset dana me ipak čeka puno manji posao, a na kraju mjeseca tek realno tri dana istinskog posla. Ovo nije samohvala mojoj marljivosti nego samo konstatacija činjenice da nakon višemjesečnim ekstra napora vidim ipak normalan tijek posla, mnogo manje iscrpljivanja i puno više vremena za sebe, prijateljice, prijatelje, šetnje i pripremu za ljeto.
Sada polako odlažem dokumente, koje sam skupila danas. Još se mnogo toga odigralo danas, a drago mi je da jučer nakon svih peripetija nisam izgubila volju za radom i uspjela završiti i privesti dan kraju.
Danas naravno šećem. Ili spavam ili štogod. Ono što bi se informatičkim rječnikom reklo čistim memoriju. Ima se vrijemena, a najavila se prijateljica ovaj vikend. Netko vrlo drag danas slavi rođendan, a daleko li je, u stvari vrlo daleko, ali srcu vrlo blizu.
Od sada, pa nadalje sve ću raditi polako, s pažnjom i neću se opterećivati. Rolati ću bar tri puta tjedno na lijepom Jarunu, a nedjeljom planinariti. Od sada ću kad god to vrijeme dopusti biti na otvorenom i kretati se. Šetati, trčati, rolati, možda čak i jahati. Defitivno plivati. Od sada pa nadalje, biti ću kad treba brza i precizna i sve odraditi odmah i do kraja. Od sada pa nadalje....
A htjela sam reći od sada pa nadalje ću istinski voljeti i biti će mi uzvraćeno![]()
Post je objavljen 29.03.2006. u 15:43 sati.