Pregled posta

Petar Pan

Moj Mali udav je dobio domaću zadaću iz hrvatskog. Svaku zadaću radimo zajedno, pa sam mislila, da je vrijeme da već počne samostalno obavljati svoje poslove. Al on je rak. I muško. I to dovoljno govori. Sve.
Uz to je pametan, ali lijen. I to dovoljno govori. Sve i još malo više od toga.

Kad je u prvom razredu, u drugom polugodištu dobio prvu ocjenu, bilo je to točno na tatin rođendan. I dobio je trojku. Prvu ocjenu. Carsku. Učiteljica, da ga utješi, rekla je da je to dobara ocjena. Pa i je. Dobar (3). Ili dobar vic. Do tada je tata mislio da je napravio malog genijalca, pa kad mu je sin dotrčao u zagrljaj vičući:
–Tata, tata… imam za tebe dar za rođendan. Dobio sam prvu ocjenu u školi!
-Bravo, sine… hvala ti, to je najljepši dar koji sam ikada dobio. Koju si ocjenu dobio za tatu?
Upitao je, jer se nadao petici, u najmanju ruku četvorki.
-Dobio sam trojku, tata. Točno za tvoj rođendan.
Liku je malo splasnulo raspoloženje, a kad smo svi prasnuli u smijeh, brzo se i on opustio.

Od tada sam ja uzela stvari u svoje ruke. Od tada i ne ispuštam knjige za drugi razred iz svojih ruku. Pa i sa Velikom klinkom sam radila do petog razreda. Sad je samostalna, odgovorna i savjesna. Nadam se to i sa Malim udavom postići. Doduše, mislim da ću s njim do kraja faxa tako. Ak to doživim.

Svi sastavci su mu koje napiše doma odlični. Dobiva petice uz komentare tipa „Bravo“, „Odlična ideja“, „Maštovito“.
Odlična ideja, da. Ideje i jesu njegove, ali ih ne zna uobličiti u rečenicu. Zna samo ponavljat :“I onda.. i onda… i onda… i Jednoga dana… i onda… i…“ Tu ja uskačem. Ustvari sjedim na stolici, a on skače okolo i smišljava ideje. To su moje metode da iz njegovih ideja i mojih rečenica nauči pisati sastavke. To je sad u nastavnom planu. Ako mi je ta metoda prvi put uspjela, valjda će i ovaj put.
Ali, vraga.
Nakon nekoliko sastavaka, zajedničkih, naravno, pustim ga da konačno napiše jedan samostalno. Od početka do kraja. Ako treba, ja ću ga ispraviti.

Sjedi Mali udav, podbočio glavu lijevom rukom kao da je teška bar dvjesto kila. U desnoj ruci tehnička olovka kojoj stalno pucaju mine. 0,5 mine za tehničku. Ne znam ko više od mene posjećuje knjižaru u mom kvartu. Već me na ulazu prodavačica veselo pozdravlja i uzima sa police 0,5 mine za tehničku olovku. Samo pita za broj komada.

Nema veze što mu se papir pomiče dok piše. Bitno je zadržati glavu iznad stola. I piše domaću zadaću.
Današnji zadatak je opisati Petra Pana. Od glave do pete.
Mali udav veli da je to užasno glupa tema i dosadan lik. On bi rađe opisivao nekog ratnika iz Word Of Warcrafta. Al dobro, veli, probat će.
Zatvaram vrata, ostavljam ga na milost i nemilost Petru Panu i kapetanu Kuki. Tim glupim likovima.

Nakon pola sata, veselo dolazi k meni u kuhinju. Sav je sretan jer je gotov sa zadaćom. Uvjeren kako je napravio remek djelo. Uvjeren kako će odma izletjeti iz stana, jer dečki već dolje čekaju sa loptom.
Čitam i suze mi idu od smijeha na oči. Od suza ništa ne vidim. Nije pedagoški, znam, al ja se često ne mogu kontrolirat.
Dolazi i Velika klinka, pa čita i ona. Ona se valja po podu.
Sad Malom udavu ništa nije jasno, pa se čudi kaj je smiješno. Čak je i malo uvrijeđen, ali pošto se nas dvije smijemo, smije se i on. Al i dalje mu nije jasno čemu.
Obrišem suze smješilice i pročitam mu sastavak. Sad se i on presavija od smijeha:
-Pa kaaaaaj….malo sam se zbunio…
Sunce mamino, zbunjeno.

Opis Petra Pana (by Mali udav, 2.b)
(objavljen uz odobrenje autora)

On je dobar dječak (laže, meni je rekao da mu je to glupi lik, ali napreduje…) i ima tanke noge. Ima smeđe oči kao u srne (to je pročitao iz udžbenika) i dugačke noge (em su tanke, em su dugačke). Na glavi im (tu fali slovo a) kosu, a na glavi pero (sad mi nije jasno jel ima kosu ili pero). Ima crvenu, raščupanu kosu (opet kosa, znači, nije pernata životinja) Odječa (sa tvrdo č) mu je zeleno ( zelena, op.a.), smeđe remen (smeđe!!) i crne cipele. (Ko da albanac piše)
Oko njega je plavo more, kapetan Kuka i njegovi prijatelji. (Kaptetanovi ili Panovi prijatelji?)
On je jako dobar dječak (to smo već negdje čuli, priča se po selu, valjda) i htio bi je (?) upoznati s njime. (Možda svoju prijateljicu, da je se riješi i da s dečkima može na nogomet)

Nogomet je morao još malo pričekati. A morat ću i ja, prije nego zatvorim vrata njegove sobe u nadi da će sam napisati domaću zadaću. Bar ih hrvatskog.

Nije ni to najgora stvar. Još gluplji lik bila je Pipi Duga Čarapa. I nju je trebalo opisati.
Al za nju nisam dobila odobrenje autora. I bolje, vjerujte mi.


Post je objavljen 30.03.2006. u 12:03 sati.