Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/arcadia999

Marketing

Sunce dolazi, a gotičari se povlače u svoje mračne komore da vise sa stropa dok emo pipl nastavljaju plakati. Dugi vikend u Arkadiji službeno počinje...

Proljeće opet kuca na naša vrata,
Skida zavjese, širom otvara prozore,
Zavlači se djevojčicama ispod suknje

Cirkus


I proljeće je napokon tu, sve će uskoro biti zeleno, a moj život će time biti lakši. Slušam Malenu od Pipsa koja me uvijek podsjeti na zelenilo i proljeće, nemam blage zašto. Lijepo se bilo vratiti u školu, vidjeti ona nasmješena lica i živčane profesore. Bodulica šepa, jadno malo (podli smijeh). No dobro. Napad na mene jer ismijavam gotičare i emo pipl. Nemam ja kaj tu zajebavati, emo ljudi se sami već dovoljno jebu u mozak, a gotičari su tak evil sa svojim špic/canjuga/mickey mouse šiškama i vise sa stropa pa napadaju nas panjeve- šala. Ma ja vas sve volim (podjebavati). Ali ne vidim zašto čovjek mora biti u depri, zašto svoje negativne emocije ne pretvorite u bijes ili nešto, to bi bilo puno produktivnije. Kaj je bolje, protestirati i učiniti nešto pod cijenu ismijavanja ili batina, ili tupo buljiti u strop? Ali to sam samo ja, a moje mišljenje je sve samo ne normalno.

Svijet je fantastičan, pruža nam toliko puno, a kaj mi radimo? Cijelo smo vrijeme u depri i ništa ne radimo. Djeca umiru od gladi, djeca bivaju izrabljivana za sve-i-svašta, ljudi ginu u ratovima, a kaj mi radimo. Sažalimo se, pa nakon pet minuta žderemo k'o zvijeri, bacamo hranu i žalimo se kako nemožemo naći majicu te i te boje. Jednostavno zaboravimo to i nastavimo živjeti dalje. Svi smo mi licemjerni što se tog tiče, i tu si ne možemo pomoći. Treba jako puno volje da se pokrenemo i učinimo nešto, kod nas sve nažalost ostane na željama. No uvijek ima iznimaka, a ja nisam jedan od njih, ali sam na dobrom putu.

I sve drogirane, pijane, siromašne,
Okupi svevišnji jednom godišnje,
Da kaže dečki sorry, za vas nemam bolje dane,
Mogu vas pretvoriti iz lopova u kleptomane...

Pipsi


Novac, pokretač ovog svijeta. Kako može nešto što biva tiskano dnevno u masovnim količinama imati toliku vrijednost? Kako može natjerati čovjeka da počini razne gadosti? Da gazi preko drugih kako bi se okoristio? Da ubija? Zato ljudi i odlučuju biti bogati pod svaku cijenu, jer bez love si u ovom svijetu seljaka nažalost nitko i ništa. Teško je ostati svoj, jer ak imaš lovu možeš imati gotovo sve. Primamljivo, ne? E jebiga, kaj sad? O_o, malo sam skrenuo sa teme ne? A fuck it, moram se malo ispucavati.

Saznao sam za lektiru dan prije nego je moramo predati, e neće mi to dan pokvariti! Starom su poslali njegove knjige koje su prevali na engleski iz Amerike, fora je dizajn. Ponosan sam na svog starog. Još su mu poslali i gomilu slatkiša iz Wonka factory, fora... Cijeli je tjedan u školi skraćen, a u četvrtak nam škole nema, ludilo. Uživam, stvarno uživam. Nikada se nisam ovako proljeću veselio... Ne od kad sam bio mali klinac koji nije imao niš' na duši, nikakve brige osim da ispuni kvotu zabave za taj dan. Poštam radio da svira, puštaju brit-pop, Pipse i slične fora stvari. Sjedim na balkonu i pijuckam cedevitu razmišljajući o smislu života. 42...

O da, ima pjesma ta koja svakom srcu nađe put,
O da, ima pjesma ta, možda naiđeš na nju...

Cirkus


Post je objavljen 29.03.2006. u 11:21 sati.