Razlog zasto se nisam javljao je bio taj sto nisam imao vremena, uvek neki problemi, neke zavrzlame. Jos veca fora je sto moram i na fax, sad imam i praksu, a jos se navece cujem sa dragom i onda nikako da smognem vremena da i ovde ostavim pokoju rec... I evo me... Konacno.... Et, rekao sam da sam krenuo na praksu i ok je... Mada nije pocelo najbolje al et. Prvi dan na praksi je bio ovako, kolega i ja smo dosli i tajnica tog Evropskog doma je ono, bila opustena, spremna na razgovor i sve to. Jednostavno otvorena. I ok, ja sam to iskoristio i poceo snjom pricat sa TI i tako to. Drugi dan je vec katastrofa, dolazim ja kod nje u ured i pocinjemo nesto pricat kad ona mene pita kao jel znam nekog lika. Pa reko znam, bio mi trener i sve to. I sad ona mene pita kakav je on i sve to. Pa reko samo je mene smaro na treningu, samo meni nesto srao. Cujes nju, pa da ok, to mi je MUZ?! Zamisli blefa. Ma ja sam kriv, nisam se trebo tako postavit. Jebiga. Drugi put juce. Pocela ona meni nesto srat o tome kako ja trebam piti dosta vode, kako sam ja RAZMAZEN.
Zamisli ti to. Ne da sam bio ljut nego nesto strasno. I posle toga nisam ni hteo sjom pricat... Glupaca. I jos veca fora, ima tu jos jedna od nekih 25-26 godina, onako svaki put kad prodje pored mene lupi me i nesto dobaci. I ja juce popizdio. Dosla ona meni nesto sere, bla bla bla... A ja njoj, ma reko jel te ko sta pito, nije onda cuti... Ona gleda u mene ko da sam se skino gol. Kao a ova deca. Ja u sebi ma reko sta si ti p.m. Ma ljut, uf. Nervozan ceo dan... Joj joj... I obeco sam si juce, necu vise padat na te otvorene ljude jer te mogu iskoristit maksimalno...
Post je objavljen 29.03.2006. u 10:43 sati.