Marketing
Masada, uspon
En Gedi i Masada
En Gedi i Masada (uvodno)
Bio sam već prije par tjedana spomenuo svoj izlet do En Gedija i Masade. O En Gediju sam već bio detaljno pisao, a ako niste pročitali te postove bogate lijepim slikama prirode, svakako vam ih preporučujem. Sada se pak želim zaustaviti na Masadi. Znam da ovo mjesto neke od vas posebno zanima.
Masada je palača i utvrda izgrađena na izdvojenom brdu uz jugoistočnu obalu Mrtvog mora, između modernog mjesta pod imenom Sodoma i En Gedija. Izdiže se oko 440 metara iznad Mrtvog mora, što je samo 20 metara iznad razine Sredozemnog mora, a okružena je dubokim dolinama što su ih načinile vodene bujice. Već je i oblik i položaj ovog brda potakao ljude da baš ovdje izgrade utvrdu. Iz nje se lako mogao kontrolirati put koji prolazi uz obalu mora prema sjeveru, prema En Gediju i Jeruzalemu, te drugi put koji je ovdje spajao središte Judejske pustinje s područjem današnjeg Jordana. Čini se da je tvrđavu počeo graditi Aleksandar Hasmonej između 103. i 76. god. pr. Kr., a u svom je sjaju dovršena za Heroda Velikog.
No, kako bismo sve to mogli provjeriti, valja nam se popeti do vrha. Do njega inače vodi i žičara i njezine je pogodnosti izabrao najveći dio naše grupe.
Ja sam se, s još par drugih studenata, odlučio za uspon pješice, koji je prilično strm i traje nešto više od pola sata. Tako smo mogli cijelim putem uživati u lijepom pogledu na Mrtvo more.
Dok smo se mi penjali, naši su se kolege, skupa s profesorom arheologije, lijepo vozili i prošišali pokraj nas.
Razlog zašto je Masada postala slavna leži u zadnjim danima židovskog ustanka protiv Rimljana 73. godine, što ga je opisao židovski vojskovođa koji je prešao na rimsku stranu, Josip Flavije. On govori o velikim rimskim snagama koje su mjesecima opsjedale Masadu, da bi njezini branitelji na kraju izveli kolektivno samoubojstvo. Masada je stoga i važan simbol za današnju Državu Izrael. Dok smo se uspinjali, gledali smo i ostatke rimskih logora, od kojih se i danas prepoznaje kamenje naslagano u obliku četverokuta.
O svemu ću vam tome još pričati u sljedećim postovima, a možete očekivati i slike ostataka sjajne Herodove palače.
Naše je penjanje bilo i pomalo zamorno, osobito za Raúla koji je svako malo zastajkivao, jer ima neku čudnu bolest ušiju koja mu otežava održavanje ravnoteže. Tako je bio sav sretan kad smo stigli do vrha, pa je to htio i snimiti, a ja sam snimio njega.
Njegov filmić izgleda ovako.
Film: Raúl @2006
Nastavak: Masada, terme
Post je objavljen 29.03.2006. u 08:50 sati.