kap, kap, kap...
probude me kapi na prozoru...
tamne sjene
kruze nebom
nema cvrkuta ptica
nema bljestavog sunca
u mojim ocima...
odlazis...
polako
da ne primijetim...
ali kako ne bih
kad sunce mog si zivota...
kako kad znam da
poslije tebe
svi drugi bit ce samo
zaborav...
ostani jos malo...
ne napustaj
pticu slomljenih krila...
samo budi tu
da osjetim
da postojis...
i ja cu zivjeti...
Post je objavljen 29.03.2006. u 08:09 sati.