Ispao sam iz uljuljane melodije
koja me do nedavno uspavljivala
u vrijednosti što nestadoše kao dim
u prozračenoj sobi svjedočanstava.
Osuđeni jedno na drugo
u nedostatku boljeg.
Robovi navike,
taoci dodira.
Oprosti žešće ritmove
bez melankolije
za koju se može uhvatiti
iskompleksiran osmijeh.
Vedrina nije slučajna,
a svijet je zagušljiva
soba bez prozora.
Izađoh kroz vrata
nastojeći se ne osvrnuti
u smrad bez
improvizacije.
Čisto fiziološki
nepodnošljiv.
Post je objavljen 29.03.2006. u 00:08 sati.