..."Imam sretnih trenutaka ali to nikad nije potpuna sreća. U meni prebiva oštra, nejasna i duboka patnja koja me nikada ne napušta. S dvadeset godina htio sam napisati uzvišenu knjigu; sada ću se zadovoljiti i s dobrom knjigom. Jer ja tu knjigu nosim u sebi. Moj je spisateljski rad jedini koji uistinu volim i jedini koji mi ne polazi za rukom. Sve me može rastresti i odvući, uludo se trošim. Moja je ambicija da steknem buduću slavu, ali nemam svakodnevne ambicije. Sve me vrlo rzo zamara. Volim svakoga i nikoga, kišu i lijepo vrijeme, grad i selo. U dubini duše čuvam čežnju za dobrotom, z ačašću i zakonima za koje nikad nisam mario. Premda se ljutim zbog svoga lošeg glasa, dovoljno sam slab da zbog njega budem tašt. Škodi mi, vidite, to što nisam potpuni pokvarenjak, što znam biti do pretjeranosti plemenit, uostalom, najčešće iz kukavičluka, što se nikad nisam pretvarao da sam napol krepostan, to jest uglavnom kao svi ostali, što više volim loše momke nego licemjere koji tvrde da imaju osjećaj časti, a taj je osjećaj jedva nešto jači od moga. Ne volim samog sebe, ali sam sam sebi sklon."
Regine Deforges, "Plavi bicikl"
Post je objavljen 28.03.2006. u 23:17 sati.