... postala sma poput drvene olupine...
... drvene olupine koja potonulo lezi na dnu oceana...
... u okriljama pijeska...
... u zagrljaju tamnih dubina...
... ponekada i do mene dospije trunak svijetlosti...
... trunak blijede svijetlosti...
... ali ipak blijede svijetlosti...
... koja je rijetka...
... ali ipak se vraca s vremena na vrijeme...
... zavoljela sam tu dubinu...
... jer predugo pocivam u njoj...
... jer u tvom vrtu za mene vise nema mjesta...
... u tvojim odajama za me vise nema sunca sjaj...
... protjerana u mrklu noc...
... u noc samoce...
... put ponora i gubitka...
... tjerana nagonom ljubavi koju osjecam...
...osudjena na fizicko pustosenje svemirom...
... bez pronlaska nade...
... na cesti...
.. dalekoj...
... kao da nema kraja...
... ali svemu dodje kraj...
... tako i mojoj cesti...
... hocu li ga prezivjeti...
... hocu li ga docekati...
...hocu li uspjeti...
... samo zbog toga sto sam jednom istinski voljela...
... ali pogresnog...
... za kojeg postoji samo igra osjecaja...
... covjeka bez duse...
... covjeka bez srca...
Post je objavljen 28.03.2006. u 22:40 sati.