Kraj jednog sna..ili pocetak divnog prijateljstva?
Posljednji je dan protekao u znaku kisne oluje pracene grmljavinom i svi smo se pomalo pribojavali da ce sve krenuti nizbrdo. Na svu srecu, nista nije (osim mobilne bine koja je, uslijed puknuca uzadi u smrt otjerala mladog ton-majstora Jasmina. To nas je rastuzilo i umalo nam pokvarilo raspolozenje, srecom, nas glavni sponzor Jure, dalmatinski uzgajivac loze i visanja, opskrbio nas je dovoljnom kolicinom niskokaloricnog vina pa smo se ubrzo svi vratili glazbi glasnoj poput pneumatskog cekica.
Jasmine, mozda nisi radio mnogo, ali si radio dobro.Hvala ti!).LMZ
Nakon prestanka kise, svima nam je raspolozenje nabujalo poput kvascevih gljivica. Naime, naftne mrlje koje su, u kombinaciji s mokrim asfaltom pruzale prekrasan spektar boja, privlacile su nase modele kao pcele med, pa su se tako u grupicama okupljeni, divili tim raskosnim tonovima.
Trebalo je 6 scenskih radnika da im napokon odvucemo paznju, osobito sijamskim blizankama koje su, gledajuci u razlicitim smjerovima medusobno nadopunjavale vlastite dojmove i pruzale neizreciv otpor dok ih se pokusavalo obuzdati.
15 minuta i 6 lanaca kasnije, zbivanja su se preselila u prostore pothodnika, iznajmljene zahvaljujuci susretljivosti vlasnika prve hrvatske podzemne zeljeznice, prostora idealnog za ovakav tip manifestacija.
Jelovnik je bio raskosan, naime, svaki je model zamoljen da ponese nesto iz svoje domaje, pa smo tako imali priliku vidjeti svasta-od kavkaskog tetrijeba do cvaraka i nacetih salama.
Opet bi sve proslo u najboljem redu da NETKO nije zaboravio svoju alergijsku reakciju na haringe punjene orasastim plodovima(rijec je o nasem drugom ton-majstoru Narcisu koji se doslovno davio poslasticama iz kuhinje jedne od ugaslih zvijezda).
Naucili smo jedno-cak ni Heimlichov zahvat nije uspjesan u 100% slucajeva, dapace, osim ubrzavanja asfiksije, moze rezultirati i slomljenim clancima neslucenog spasioca.
Nas Maks jos dugo nece drzati iglu, pa je sada sve na Marinim plecima.
Desert je izostao zbog jednostavne zabune; Jane Joe Smith-Doe posluzio se sladoledom u svom performansu pod nazivom “Koliko rupa imam”?
Ima ih vise no sto smo mislili, a mi smo, s druge strane imali na raspolaganju nekoliko galona neidentificirane zuckaste tekucine koja je prvotno zamisljena kao dio performansa.Nekoliko je saljivdzija odlucilo “podmazati” tracnice sto je kao posljedicu imalo jedan izvrnuti vagon i trinaest dodatnih gostiju na nasem after partyu. Zapravo, dvanaest i pol.
Zabava je dosegnula vrhunac velikim karaoke showom ciji su glavni akteri bili Kristina iz Zagreba i Jelenuska Zelenova. Uz njih, briljirala je i druga sijamska blizanka ciji je nastup s trianglom i tropskim cegrtaljkama popracen glasnim aplauzom.
Revijalni ton plesnjaka nastavljen je sokackim kolom koji je bio toliko brz i snazan da je uvukao u svoj centar sedam ukosnica, tucet haljina i pet osoba. Sve je spaseno, osim pete osobe kojoj se gubi svaki trag( radi se o trecem i posljednjem ton-majstoru, Leopoldu. Nikom nece nedostajati, buduci da nije ni bio pozvan u kolo).
Osim odlicnog izbora glazbe pod cijim su tonovima nasa tijela podrhtavala i protiv vlastite volje, zabavila su nas i nova poznanstva koja su nastala uslijed snaznih vibracija prouzrokovanih prolascima vlakova. Zabava se krila u tome sto naprosto nikad neznate koja je sljedeca osoba do koje cete odvibrirati. Tako je bilo i novih ljubavi..
Osim ljubavnih iskri, bilo je i onih pravih, ciji su izvor bile tracnice, no cinilo se da to nikome nije smetalo. Upravo suprotno, imali smo divnih vatrometa, a i gosti su napokon s pravom uzvikivali “ Da ruf iz on fajr”.
Ubrzo je vecer privedena kraju, a vecina gostiju u najblizu policijsku stanicu.
Svi smo postali bogatiji za nekoliko divnih uspomena, jos jedan zapis u dosjeu i 7000 svedskih kruna koliko je prikupljeno prodajom kreacija.
Sada se mozemo samo nadati kako ce i sljedece godine Loubr’e-a-Porter kulminirati bas kao i ove.
Post je objavljen 28.03.2006. u 21:19 sati.