Marketing
..kako smo odrastali..part II..
...ako umrem mlad posadi mi na grobu samo ružmarin..
Svanuo je još jedan proljetni dan, godine 1993. Rat je uvelike bio u našim svakodnevnicama, uvukao se tiho i iznenada kao nezvan gost. Mi klinje od kojih 12 godina konačno smo imali na dlanu sve vojne uniforme, noževe, puške, metke i sličnu robu široke potrošnje koju smo do sada gledali u filmovima. Glavna fora je bilo skupljanje čahura, sjećam se kako je Josip donio čahuru od haubice, meni je bila do ramena. Za nju je dao veli 30 romana, 20 Zagorovih i 10 Alan Fordovih. U to vrijeme je bio glavna faca u selu, djevojke su bile lude za njim, pisale su mu svakodnevno pisma, a on ih je čitao dok smo čuvali krave i pekli krompire. On stariji od nas,tjelesno već razvijen ponosno je čitao ljubavne izjave koje su mu slale Dijana, Ivana i Šeherzada s Bukava. Često usta zinutih od čuđenja unosili smo se u njegova pisma kao glavni akteri jeftine sapunice slušajući nježne ljubavne izjave ludo zaljubljenih djevojaka. Sjećam se kako sam često zamišljao Dijanu dok je on čitao pisma, samo s malom promjenom, zamišljajući kako su bila namijenjena meni. Osjećaj ugode bi mi uvijek ispunjavao nutrinu i zaboravio bih na tren nedaće; jednom sam se uživio u pismo i nisam primjetio da je krava otišla u susjedovu djetalinu gdje se za tili čas prežderala. Osim što sam morao trpjeti susjedovo psovanje i spominjanje rodbine, kravu sam ganjao cijeli dan po selu da bi izasrala sve ono što je pojela jer bi jadna crkla od prevelike količine zelene trave. Štaš' hajvanu. Ništa.
Josipu je popularnost naglo opala nakon jednog sunčanog dana kada ga je brat uhvatio kako prodaje metke i poštenski ga namlatio. On jadan sav u bijesu i zloj volji ne znavši kako se osvetiti bratu i svom mladenačkom inatu je uzeo bombu kašikaru i pokušao se ubiti. Posljedice nisu bile velike, osim par desetaka plastičnih gelera po tijelu i majčinom naricanju kad je ga ugledala krvavog. I naravno pada popularnosti kod seoskih curica.
Jedino mu je ostala Šeherzada kao satisfakcija za promašene planove. Ali u zadnje vrijeme su se sve rjeđe viđali zbog već napetih odnosa sa Muslimanima. Katkad bi on u suton sišao niz selo s biciklom do farme gdje bi se viđali negdje u štali na stogovima sijena.Jedne večeri smo ga odlučili pratiti kradomice do farme. On je kao i svako predveče prošao niz selo vozikajući se bezbrižno i zviždeći sebi u brk. Mi smo ga pratili na pristojnoj udaljenosti vozeći se jedan za drugim na ponijima. Put do farme kroz selo i njive je prošao veoma brzo, prije prelaza na cesti smo sišli sa ponija i sakrili ih u grmlje. Vidjeli smo u daljini Šeherzadu kako ga čeka pokraj zida od jedne od štala na farmi. Mahnula mu je krišom i nestala u unutrašnjosti.
Prišli smo štali sa gornje strane kroz šljivik i spustili se ravno iznad gornjeg ulaza štale koja je bila ukopana u zemlju sa blago pognutim prozorima kroz koje smo imali prostran pogled na unutrašnjost. Njih dvoje su bili u strastvenom zagrljaju na sijenu obasjani slabom svjetlošću. Vodili su ljubav strastveno i glasno, kao da su željeli da se nadjačaju povremene rzaje konja i riku krava. Primjetili smo Josipove brže kretnje i malo jači uzdah na što se Šeherzada uspravila, zabacila glavu unatrag i polagano se kretala na Jospivom tijelu stenjući sve glasnije i glasnije. Ostali smo nijemi prikovani uz prozor promatrajući prvi put uživo vođenje ljubavi . Bio je to prvi put gledanje seksa uživo za nas i uživali smo, a Josipu je bio posljednji put sa Šeherzadom.
Par dana nakon toga nazvao ga je Šeherzadin rodjak Amel koji je išao s njim u razred i javio da je Šeherzada jutros rano poginula od krhotine granate u Travniku. Išla kupiti nove hlače i na povratku kući je pogođena gelerom u glavu.Gelerom koji je poderao hlače s torbom i dokumentima, zbog čega je nisu mogli jadnu identificirati.
Šeherzada je poginula u središtu grada na pijačni dan četvrtak nekoliko dana prije nego su zaratili njeni i naši, uhvaćena u trenu razbrige, kupnje odjeće ne sluteći da će biti jedna od prvih žrtava u kraju. Preskačući ponor u dva skoka ostala je ležati na hladnom betonu s poluotvorenim očima kao da nije željela zaspati usred njene najlepše životne bajke.
Josip nije uspio otići na pogreb ali je jedne večeri otišao pješke u Zenicu na groblje gdje je ukopana i urezao na drveni nišan koji je već bio par mjeseci na udaru vremena i godišnjih doba sljedeće riječi.."zaustavljena u koraku i snu"...
Nikada nije o njoj nakon nje pričao niti smo to saznali od njega, nego nas je Amel par puta tijekom rata zvao i jednom je kao usput rekao da je urezana neka poruka na njenom nišanu..
..zaustavljena u koraku..i snu..
Post je objavljen 28.03.2006. u 19:33 sati.