Pregled posta

Mali Svijet-Mali Internet

Da je Svijet mali, to znamo odavno, no da je i Internet mali uvjerila sam se prekjučer. Čekajući da moj muž dođe sa posla,i naravno surfajući našom naslovnicom zapazih blog naše blogerice XVIIhttp://xvii.blog.hr na kojem sam, naravno uživala u umjetničkim slikama Splita, ali i naišla na link o starom Splitu i njegovoj povijesti. Surfajući dijelom povijesti spaorta u Splitu, naišla sam na Veslački klub "GUSAR" i njegove stranice. Pomnije čitajući tekst o veslačima koji su nas proslavljali nekad svojim pobjedama naišla sam i na ime i prezime MOJTIĆ MATE. Iz priča moje svekrve nekad, saznala sam da se njen otac tog imena bavio ribarstvom a i sportom, te da je učestvovao na nekoj olimpijadi u veslanju. Isto tako pričala mi je da je stari MATACIN kako su ga zvali, prijeteljevao sa Borisom Dvornikom a i Miljenkom Smoje.
Nisam tome pridavala veću pažnju, no, kako rekoh surfajući internetom naišla sam na stranice GUSARA iz Splita, http://www.hvk-gusar.hr, i njegovu povijest.
Kako su godine lijepo raspoređene, pronašla sam i stare slike i djeda moga muža. Kako je on umro 02.02.95. godine, lijepo je da sada živi na internetu kao jedan od zapamćenih građana grada Splita.
Naravno, nazvala sam svekrvu i sve joj ispričala i ona se oduševila. Ispričala mi je da je čak kod naše babe Anke Mojtić bio mladi novinar kako bi napravio intervju sa njom jer se planira u Splitu načiniti spomenik veslačima Gusara, koji su ga proslavili. I u obiteljskoj arhivi pronađoh jedinu sliku Mate Mojtića, koji je bio stasit i kršan čovjek, ribar i veslač koji je iznad svega volio more i Split.
Bilo bi mu drago da zna, kako ga nisu zaboravili i kako i dalje živi u sjećanju i na Internetu uz ostale svoje kolege koji su također dali svoj doprinos tom sportu.

Evo direktnih linkova za godine koje mene zanimaju zbog Mate Mojtića,http://www.hvk-gusar.hr/povijest/od32-41.htm,http://www.hvk-gusar.hr/povijest/od45-52.htm

Ovo je jedina njegova slika koju imam koju sam nazvala RIBAR KRPI MRIŽU SVOJU, ako je želite videjti veću, kliknite na nju.


A ovdje sam posudila iz arhive Gusara neke isječke i sličice za uspomenu.

1939. — U travnju 1939. na velikoj internacionalnoj regati u Beogradu veslači HVK-a pobjeđuju Mađare u četvercu sa i osmercu. U pobjedničkom osmercu veslali su: P. Ozretić, M. Alujević, I. Zuppa, Z. Brajković, M. Mojtić, J. Ružić, I. Jukić, S. Alujević i kormilar Rainis, a u četvercu sa: H. Peribonio, J. Ružić, M. Mojtić i S. Alujević.


Pobjednici na internacionalnoj regati u Beogradu travnja 1939. H. Peribonio, J. Ružić, M. Mojtić, S. Alujević i korm. S. Rainis

1940. - Posljednje državno prvenstvo u razdoblju između dva rata održano je u Dubrovniku 11.VIII 1940. Na ovim regatama HVK Split je pobijedio u četvercu sa i četvercu bez kormilara. Pobjednici u četvercu sa bili su: Iso Jukić, Jure Ružić, Mate Mojtić, Slavko Alujević i kormilar Stjepan Miličić, a u četvercu bez Petar Ozretić, Toma Rosandić, Igor Zuppa i Mile Alujević.

Ekipe splitskog HVK koje su pobijedile na prvenstvu Jugoslavije 1940. godine

1948. — Na velikoj internacionalnoj regati koja je održana 1948. u Beogradu ,,Gusar" je pobijedio u četvercu bez kormilara u sastavu: P. Ozretić, I. Lipanović, M. Mojtić i M. Alujević. Ovaj četverac zastupao je iste godine Jugoslaviju na olimpijskim igrama.

A našla sam i feljton iz Slobodne Dalmacije, a i na stranicama Gusara isto to:

Feljton za jubilej - DEVETORICA GUSAROVIH: DUJE BONAČIĆ (2)
LJUDI OD VESLA I GESLA
piše Mario GARBER

Čovik bi uvik tija napisat šta može bolje, ne samo radi sebe, nego je dobro kad to šta si doživio, može još netko s tobom doživit. Tako sam se osjećao nakon razgovora s profesorom doktorom Ljubomirom Kraljevićem u prvom nastavku ovoga feljtona o sjećanjima na Gusarovih devet desetljeća. I nisam mogao vjerovati da će se nešto slično ponovit i u susretu s Dujom Bonačićem, legendarnim veslačem, sportašem i čovikom. Zato me počinje hvatat panika. Jer sumnjam da sam dorastao tome. Opet triba oduševit tekstom sve one čitatelje koji se guštaju prepustit žuljevitim zaveslajima duboko u Gusarovu prošlost. Ali – ako i nisam tome dorastao ja – šta se uopće zamaram s tim, zato i jesu tu sve te Gusarove veslačke ličnosti koje nisu slučajno stvorene da grade te čudesne sportske piramide ispred kojih stojiš tako zblenut i nemoćan. Baš zato što znaš da su sve to zaveslaji naoko običnih ljudi ka šta si i sam. A mora bit da – ipak nisi.

RIBAR MATACIN
Došli smo do 1934. i bronce na EP u Luzernu: Ivo Fabris, Hadrian Peribonio, Elko Mrduljaš, Slavko Alujević, Mile Alujević... Četverci su uvijek bili kraljevske discipline. Bonačić lista knjige i sad diktira ove: Pere Ozretić, Slavko Alujević, Vinko Matacin... Pita me da je li znan koji. Kako ne znan kad san na njegov vez na Matejušku prije nekoliko godina drža brod na komercijalu. Vinko Matacin je poznati, najstariji i najveći ribar s Matejuške, govorim i čekan "peju" od profešura Duje, ali vraga:
- Sjedni, dva. Nemaš pojma da je Matacinu pravo ime Mate Mojtić. Kad bi ga vidija, u bokove je bija tanak ka da mu je to vrat. A to je bila varka. Nije on bija tanak u bokove nego širok u leđa. Gleda san ga jedan put dok je plea konope. Na leđa mu je radilo iljadu mišići ka kad gledaš klavir s unutrašnje strane dok mu skaču svi oni batići od tipki.
Odlutali smo u razgovoru ali nema straja, sve Bonačić drži pod kontrolom:
- Nego da dovršimo, u taj četverac s Matacinom vesla je još i Mile Alujević. Ovu priču o ribaru Matacinu mora san ispričat jer najveća naša snaga u Gusara bila je ta šta kad bi se skinili veslat nije više bilo razlika između intelektualac, ribari, zidara, pitura, političara, diretura, profešura, doktori...Evo, Ivo Senjanović, akademik. Još u splitski škver se znalo za "Ivino kormilo" dok je bija samo tehničar, a onda je otiša u Zagreb i sve pristiga do doktorata i titule akademika.






Post je objavljen 28.03.2006. u 18:29 sati.