Mladi i naivni ljudi idealiziraju da bi u ljubavi i braku partneri trebali biti potpuno iskreni, površni psiholozi pripovijedaju da u takvim odnosima ne bi smjelo biti tajni, a neodgovorni publicisti propagiraju raznorazne budalaštine. Nasuprot tome, onaj tko poznaje život zna da je dobro odmjerena količina laži, licemjerja i prikrivanja često vrlo dobrodošla.
Recimo, moja supruga i ja smo teški ovisnici o cigaretama, nema dvojbe da nam to škodi na razne načine i vrlo rado bismo se toga odvikli. Ona popuši do dvije kutije cigareta na dan; ja i više od tri. Često kujemo planove kako bismo se oslobodili, još češće razgovaramo o tome, a kadikad i nešto pokušamo. Prošle godine čak oko tri mjeseca kao nismo pušili. Trudili smo se svojski i zaista - već nakon desetak dana oboje smo se osjećali osjetno bolje.
Ono što joj nisam htio priznati bilo je da se ipak nisam u potpunosti ostavio cigareta. Nisam mogao izdržati i u potaji sam dnevno popušio tri, pet ili sedam komada. Kasnije sam saznao da je i ona svakodnevno popustila dva ili tri puta. Međutim, oboje smo to skrivali jedno od drugoga. I tako je to trajalo sve dok se jednog dana, u apstinencijskoj krizi, nismo tako posvađali da smo se našli na rubu razvoda. Na to smo izvukli svaki po svoju skrivenu kutiju, pripalili, te nadoknadili sve što smo propustili.
Šteta. Da smo uspjeli nastaviti glumiti jedan pred drugim, ona bi i dalje popušila svoje tri cigarete, što je osjetno bolje od dvije kutije, ja svojih pet komada, što je bolje nego šezdeset, koliko ih ima u tri pakovanja, i nema sumnje da bi to bilo bolje u svakom pogledu.
Post je objavljen 28.03.2006. u 10:51 sati.