Dugo je bila tišina.
Previše događaja i emocija da bi o njima pisala. Predubokih, intimnih…
Nakon tišine, dani počinju gugutanje naše kćeri dok nam se razvlači po krevetu i pokušava nas dotaknuti i uvesti u svoju priču zvukova i vragolastih osmijeha. Sve, samo da je ne spavati.:)
D. kaže da smo dobili malog vraga, baš onakvog kakvog sam oduvijek željela. I u pravu je. Obožavam svaki atom tog malog bića.
A u meni.. tvrde.. raste novi život.
Nije li to dovoljno za novi početak?
Post je objavljen 28.03.2006. u 10:45 sati.