Baš čitam neke pro ana blogove i vidim baš identičnu sliku kakva sam ja bila prije nekoliko godina. Točnije....pa nekih desetak....kako vrijeme prolazi,ajoj....ali dobro, barem se na meni ne vidi, nekad me na kiosku pitaju dal imam 18!:)
I da, vidim kako je u biti teška ta opsjednutost i kako te povede...i sjećam se sebe i kako sam tada imala u glavi cijelu tablicu kalorija i sve sam zbrajala šta bi pojela;pa računala kako ću to potrošiti;pa tlačila ljude oko sebe da se bave zajedno samnom nekakvim aktivnostima...sjećam se da sam u nekoj svojoj ekstremnoj fazi živjela na jednom pecivu sa nutelom za cijeli dan;koji bi onda provodila na plaži i svugdje samo ne kod kuće. I stalno sam razmišljala o hrani i šta bi sve jela i baš sam sanjarila....ajme Bože, sanjariti o hrani...ali da, baš žalosno. I onda sam došla među stare frendove i svi su me počeli kritizirati kako sam mršava;počela sam dobivati nekakve neugodne komentare i to me je bolilo; bolilo me to šta nitko ne vidi moj trud. Tjerali su me da jedem i govorili da ću se razboljeti;ali ne,ja sam još uvijek sebe vidjela sa viškom kilograma. Do jednom. Samo sam odustala i odlučila se udebljati; i počela trpati hranu u sebe, sve slatkiše i ostale stvari koje sam si prije uskraćivala...i tako vratila natrag sve te kile. I počela povraćati. I sad prestajem povraćati. I čemu uopće sve to? Da bi imala probleme svih ovih godina, kako psihičke tako i fizičke;probleme u ljubavi, probleme sa ponašanjem, nekontrolirani ispadi agresije i depresije; nemogućnost nekog opuštanja u vezama i među frendovima...baš sam otišla u k., do dna, jer nekad moramo doći do dna da i se ponovno uzdigli. I tako se ja sad dižem jer nemam pametnijeg posla u životu:)
Sve je to divno i krasno ali izgubila sam desetak "najboljih" godina života na brige o izgledu, i nisam time ništa dobila. Samo izgubila; a cijelo vrijeme relativno isto izgledam, variram nekoliko kila; sad još uvijek držim kilažu koju sam imala pred 10 godina;a ne radim ništa ekstremno. Trudim se da ne povraćam i da jedem zdravo i vježbam. I nisam više zaokupljena hranom kao šta sam bila; bolesno opsesivna. Sada skoro uopće ne mislim na hranu jer imam drugih stvari u životu koje mi oduzimaju i upotpunjuju vrijeme,kojih je u biti bilo i prije ali nisam ih doživljavala na ovaj način. Tako da...voljela bi samo da sam mogla ranije prekinuti taj začarani krug, da nisam morala toliko vremena izgubiti da postanem svijesna...ali neka, na greškama se uči. Glupi na svojima, pametni na tuđima; pa vi vidite:)
Post je objavljen 28.03.2006. u 09:57 sati.