Marketing
Jafska vrata, prema armenskoj četvrti
Jafska vrata
Jafska vrata, povijest
Jafska vrata, o imenu
Jafska vrata danas
Jafska vrata, slike
Jafska vrata, prema kršćanskoj četvrti
Nakon što sam vam jučer pokazao dio živopisne kršćanske četvrti starog Jeruzalema, danas vas vodim prema sasvim drugačijem ugođaju. Vratimo se najprije do Jafskih vrata, pa potom, uz ovaj »Toranj Davidov«, a zapravo palaču iz doba Makabejaca, Hasmonejaca, Heroda Velikog i kasnijih razdoblja, krenimo prema armenskoj četvrti.
I ova je ulica prilično prometna, jer vodi kroz armensku četvrt, a završava u židovskoj četvrti, te mnogi koji idu do »Zida plača« izaberu ovaj put. Srećom, jednosmjerna je, pa nema velikih problema oko zaobilaženja. Ipak, često hodočasnici i auti ovdje smetaju jedni drugima.
Dovoljno je zakoračiti u ovu ulicu i već smo u armenskoj četvrti. Već sam negdje bio spomenuo da unutar gradskih zidina Jeruzalema postoje četiri četvrti: muslimanska, kršćanska, armenska i židovska. Armenci su također kršćani, no kroz povijest su se, kao u nekom getu, smjestili u svojoj vlastitoj četvrti.
Ovdje je sjedište njihovog jeruzalemskog patrijarhata, a patrijarh je podložan armenskom katolikosu koji ima sjedište u Erevanu, u Armeniji. Njihova je Crkva jedna od onih koje su se odvojile još prije raskola među katolicima i pravoslavcima. Nekoć su ih ostali kršćani nazivali monofizitima, jer su ispovijedali vjeru u samo jednu narav Kristovu, dok katolici i pravoslavci vjeruju da je u Kristu i božanska i ljudska narav. Riječ je zapravo bila o nerazumijevanju mentaliteta i načina izražavanja i to si sada uglavnom i jedni i drugi i treći priznaju.
Armenci su u Jeruzalemu okupljaju oko svoje katedrale koja je posvećena svetom Jakovu, bratu Gospodinovu, to jest bratu Isusovu. Obično se misli da je Jakov bio Isusov bratić, a već je u prvoj Crkvi imao vodeću ulogu, pa ga nazivaju i prvim jeruzalemskim biskupom. Po armenskoj tradiciji, u ovoj se crkvi čuva uspomena upravo na tog Jakova, a armenski patrijarh njegov je nasljednik.
Nažalost, vrata su crkve gotovo uvijek zatvorena. Najlakše je ući petkom oko tri popodne, kad armenski monasi imaju posebno svečanu molitvu. Tada se može uživati u mističnom ugođaju crkve u kojoj nema električne rasvjete, već je sva osvijetljena uljnim svjetiljkama. Kažu da je na velike blagdane, kad treba obasjati svu crkvu, sakristanu potrebno oko dva sata da ih sve upali. Osim toga, crkva je zanimljiva zbog svoje opreme: zidove pokrivaju mnogobrojne slike, na podovima su lijepi tepisi, kao da ste u džamiji, a sva je obložena plavičastim keramičkim pločicama. Nadam se da ću jednom uspjeti sve to snimiti i pokazati vam. Još nešto pridonosi mističnom ugođaju. To je snažna, ali tugaljiva pjesma monaha. Duboki tonovi i razvučene melodije neprestano podsjećaju na tešku povijest armenskoga naroda, baš kao i čitava armenska četvrt.
Ispred katedrale nalazi se grob armenskoga biskupa i patrijarha Abrahama, koji je, kako kaže natpis iznad groba, umro za vladavine sultana Salah ed-Dina, godine 1192.
Bilo je to nedugo nakon što su muslimanske snage osvojile Jeruzalem i označile kraj križarskog Jeruzalemskog kraljevstva. Zasigurno Armencima u to doba nije bilo lako, jer su na čitavom Istoku oni bili najodaniji saveznici križara, a njihove su veze s Katoličkom Crkvom bile uvijek prilično bliske.
Još je jedan povijesni događaj duboko obilježio armenski narod. Bio je to veliki progon što su ga nad Armencima proveli Turci početkom dvadesetog stoljeća. Armenci ga nazivaju velikim genocidom. U tim su krvavim događajima Armenci gotovo sasvim izbrisani s područja, kako je oni nazivaju, Zapadne Armenije, to jest iz istočnog dijela današnje Turske, a izvan današnje Armenije, zadržali su se još u Siriji, Iraku i u Svetoj zemlji.
Takva krvava povijest i objašnjava zašto je armenska četvrt pravi zatvoreni grad unutar grada, gotovo sasvim opasan vlastitim zidinama. Tako da, hodajući uz ovu četvrt, zapravo hodate između zidina Jeruzalema i zidina armenske četvrti.
Ova nas je ulica dovela i do Sionskih vrata, no o njima, kao i o posljednjim, Smetlišnim vratima, govorit ću drugi put.
Post je objavljen 28.03.2006. u 08:39 sati.