Tu si. Ponekad. Za mene...
Brises suze...lijecis rane proslosti...ostvarujes snove...ispunjas mi srce...
Mrvice sa tvoga stola gozba su mojoj dusi...uzimam ih radoscu malog djeteta...veselim se svakom slovu...
Tako si blizu...pun razumijevanja...pun savjeta...kao da se nalazis u mojoj glavi...a opet...tako si daleko...nedostizan...
Volim te...moram to priznati...
Volim te zbog tebe samog...zbog onog sto jesi...ne zbog onog sto bi mogao biti...
Volim svaku tvoju vrlinu...svaku tvoju manu...
Volim sunce sto te miluje svojim zrakama...
Volim mjesec sto svijetli ti u noci...
Volim zrak koji udises...
Budi tu...jos malo...
Ne moras mi nista dati...nista ne trazim....
samo budi tu...
to je dovoljno...
da zivim... da postojim...da hodam mracnim labirintima zivota...
Ljubiti ne trazeci nista zauzvrat, moja je sudbina...
...ne bunim se...jer ljubim tebe...
Kad bi ti ljubio mene, bila bih najsretnija zena na svijetu!
To bi bilo ostvarenje mojih snova.
Tada bih dobila krila...mogla bih poletjeti...s tobom...
Moje srce je tvoje.
Moja ljubav tebi pripada.
Posjedujes moje snove.
Kad bih ti bar to mogla reci...toliko to zelim...no...bojim se da te moji osjecaji ne otjeraju...
to ne bih podnijela.
Voljet cu te tiho...samo za sebe...i to ce biti dovoljno...
Ti neces znati da centar mog si svijeta.
Ako je to cijena koju trebam platiti da bi bio uz mene...placam je.
Odmah.
Bez razmisljanja.
Samo ostani...
Zauvijek...
Prijatelj bar.
Post je objavljen 27.03.2006. u 23:27 sati.