Sto li treba za srecu? Kako postici mir i zadovoljstvo koji te ispunjaju iznutra i kad ti lose krene? Sto napraviti da vratis osmjeh na lice nakon sto padnes po tko zna koji put? Sto je uopce sreca? Ispunjenje svega onoga cemu tezimo, zadovoljstvo u malim stvarima ili tek puki mit vjecnih sanjara? Ne mogu odgovoriti na to....znam samo da sam sretna svaki put kad mi se obratis, znam da mi se tijelom poput valova razliju trnci kad pomislim na tebe... svake sekunde u danima koji nemilosrdno prolaze... Tako mi silno trebas... Pratiti te i razumjeti...slobodno voljeti bila bi savrsena sreca...eh, kad bi svijet bio savrsen...
Tako sam blizu, tako blizu...mrvici srece koja mi je porebna da me ispuni snagom...da me ojaca za nove korake...trebam te...
Poput ptice u kavezu sam...ptice koja je do sada bila zatvorena u kutiji...mracnom zatvoru...
Otvorio si mi vrata...vrata slobode...ali ne znam sama poletjeti...treba mi netko da me nauci...da njeguje moja ozlijedena krila...netko tko ce letjeti sa mnom...po suncu...po kisi...po snijegu...u dobrim i losim danima...
Trebam te...poput zedna covjeka vodu u pustinji...
Samo mrvica srece...
Samo ovaj put...
Samo trenutak blagostanja...
Tako malo...
a opet, tako mnogo...
Samo za nas...
Post je objavljen 27.03.2006. u 23:12 sati.