Evo mene u bolnici! Ponovno... Ovaj puta sam ja kriva. Da, Maya je uz mene. Doslovno. Dva kreveta desno. Bljezgarim, Madame Pomfry mi je dala neki napitak pa sam malo zbunjena.
Dan je počeo kao i obično. Do doručka. Kada sam vidjela Mayu kako hrani Siriusa... Pa, blago rečeno, eksplodirala sam. Napala sam je, najprije smo se bezjački potukle ( i dobila sam dobre modrice), a nako toga počele smo s čarolijama. Stvarno je dobra u tome, izgleda da joj je Willy nešto pokazao, vidjela sam te iste čarolije kod Cmizdre. Uglavnom, na kraju smo obje završile na podu, krvave i slomljene. Odmah su nas otpremili do bolnice, a Madame Pomfry nas je odlučila zadržati preko noći, jer sam ja slomila prst (oh, čudne li boljke), a ona nokat. Ne, nije slomila nokat, ali... Pa, napitak djeluje.
Maloprije je Mayu posjetio Sirius. Nisam mogla izdržati da ga ne pozovem da porazgovaramo.
"I?"
"Oprosti."
"Molim?" pravila sam se glupa. Kao što rekoh, napitak...
"Ne znam što mi je bilo, ako kako mogu ispraviti..."
"Ne možeš."
"Daj, Miranda, dopusti da objasnim."
"Ja ti ništa ne branim."
"Ja..." počeo je. Već su mu se suze nadzirale u kutovima očiju. "Nisam htio da ispadne tako. Kada si bila kući sprijateljio sam se s Mayom. Kada sam te vidio s Benjaminom jednostavno sam poludio... I prekinuo s tobom. Onda je došla Maya i ostatak znaš..."
"Slušaj, vjerujem da si zaboravio neke djelove. Primjerice kada si me odgurnuo one noći, pa kada si me nazivao žderačicom muškaraca..." nisam izdržala ne nasmijavši se.
"Znam, znam... Čekaj, nešto mi ovdje poznato miriši..."
Duboko sam udahnula.
"Samo miris mog napitka... Zašto?"
"Pio sam neki takav u vrijeme onog ludila."
Počela sam se smijati. Najprije malo, a zatim sam prasnula u smjeh. Smijući se zagrlili smo se, a onda je netko otvorio vrata. I pogledao me jaaako rezočarano. I ponovno sam sve objašnjavala, i ponovno je sve završilo zagrljajem.
Post je objavljen 27.03.2006. u 21:11 sati.