Marketing
Prapovijest borbe za šahovsku krunu
Čovjek je oduvijek ulagao napore da od zaborava otrgne i za buduće generacije sačuva sjećanje na vrijeme u kojem je živio i dijela koja je stvorio. Kroničari šaha su ostavili oskudne podatke na osnovu kojih smo mi u stanju rekonstruirati povjesni razvoj i evoluciju šaha.
Vihori kroz koje je prolazilo čovječanstvo uništili su mnoge dokaze i produkte čovjekovog stvaralaštva, pa ipak, na osnovu onog čime raspolažemo možemo pouzdano utvrditi pojedine faze i stupanj dostignuća šahovske ideje. Nas ovdje ne zanima razvoj šaha kao igre, njegova geneza i metamorfoza od čaturange preko šatranža u šah, čije forme i pravila danas poznajemo, već samo put i razvoj one iskonske čovjekove želje da bude najbolji, da bude iznad ostalih suparnika, borbe za primat u šahu.
Uvođenjem pravila velike i male rohade izvršena je završna faza reforme šaha koji je poprimio današnju formu prilagodivši ga menatalitetu i ukusu Europljana. Desilo se to sredinom XVI vijeka u Italiji.
Pedantni i vrijedni kroničari su zabilježili da je do prvog odmjeravanja snaga međunarodnog značaja, došlo u Rimu 1560. godine kada je španjolski svećenik Ruy Lopez pobjedio mladog Talijana Giovannia Leonarda. Bio je to dvoboj koji nije rješavao samo pitanje najboljeg pojedinca Europe, taj match je odlučivao o primatu čitave šahovske škole, talijanske ili španjolske.
Post je objavljen 27.03.2006. u 21:09 sati.