Nakon današnjeg suludog dana o kojem još nemam volje pisati, došla sam s klincem na posao. Kako radim i prvu i drugu i noćnu smjenu, došao je dragi po njega.
Stavim novčanik na krov auta.
Stavim dijete u sjedalicu.
Sjednem u auto da me dragi odveze do dućana po neki sok.
Kupim sok.
Na povratku shvatim da mi je novčanik bio na krovu od auta.
Mahnito tražim po žbunju oko firme i razmišljam kako u 8 navečer otkazati kartice, vozačku, zdravstvenu itd.
Razmišljam i o tome kako sad nikako neću moći dići vražji kredit bez osobne.
Nađem novčanik.
Sjetim se Whatevera i njegove Mujine sreće.
Post je objavljen 27.03.2006. u 20:56 sati.