Izgubljene…..
Jebeno smo izgubljene…..
Dvije izgubljene budale…..
Hoćemo nešto…..
Ne znamo što…..
Dođemo do toga nečega……
I shvatimo da nije to to….
I opet…..
Dvije izgubljene budale…..
Slušamo, gledamo i razmišljamo
A na kraju nismo ništa čule, vidjele ni razmislile….
I opet smo…..
Dvije izgubljene budale…..
Gotovo je…..
Odustajemo…..
Nema nam spasa…..
Bile smo i ostale
Samo dvije izgubljene djevojčice
Kika i Ramona: Ponedjeljak je….naporan i dosadan dan…..sve je tak jadno i bijedno, ali mi
smo unatoč svemu sretne i vesele, ali i izgubljene….
Kika: V jutro sam došla u školu prije Ramone, ona je zaspala…..i ja nju čekam kaj joj rečem
kaj sam delala za vikend…..no i tak ona dojde sva zašuljana i ja joj govorim i ona mi
veli super, super Kika, baš lepo i zagrli ona mene….
No i tak to sve ok i onda smo pod 2. satom opet došle na tu temu, a Ramona me sam
blijedo gledala……heh….a to znači da me v jutro nije poslušala dok sam joj govorila
….kaj morem kad je moja Ramona izgubljena i zaljubljena…..
Ramona: No kaj ti ve očeš…..kao da ti nikad ne zaspiš ili se izgubiš….blje….ti si nekad još
gora od mene, dobro?!
Istina je da te nisam poslušala, mislim jesam, ali nisam ništ čula…..još mi je v glavi
sve zujalo od prometa…..ali znaš da te ja navek poslušam i sve….sorry Kikica…..
…..ne bu se ponovilo…..cmok…
Kika: No…..dobro je Ramona, opraštam ti! Znaš da Kikica tebe voli i da ti sve…..ne baš sve,
ali skoro sve oprosti….heh…
Eeee……da…..sad sam se sjetila…..poslije su nam po cijeloj klupi nahitali kosu, onak
cijeli kup, a svi znaju da Ramoni i meni to jako smeta…..
i mi onak dojdemo u razred i
onda na klupi vidimo tu kosu….
e pa poludele smo…..sve bilježnice i knjige smo
nahitale na pod i kričale…..Ramona je počela mahati s rukama v kojima je držala
bilježnicu ( s tvrdim koricama) i vudrila me s tom bilježnicom po nosu…..skoro sam
poludela od boli…..heh….kaj bum….opet moja izgubljena i zaljubljena Ramona….
Ramona: ….aha….i fora je v tome kaj ja opće nisam skužila da sam ju vudrila…..sam sam
dalje kričala…..i ono okrenem se prema Kikici i vidim da se drži za nos….
Kaj pa je tebi?!- pitam ja nju……ona mi od smijeha i boli nije mogla odgovoriti…
….i tak…..cijeli dan samo smeheki…
Ali Kikica ti zanš da nije bilo namjerno….znaš da poludim dok vidim kosu….blje..
…..sve mi se zgadi…..evo i opet te molim za oprost…..ovaj put na koljenima….
Kika: Uf….to pak ti onda moram oprostiti…..hehe….jooj ti….ti sve napraviš slučajno…..
i često se izgubiš…..umjesto da ideš f školu ti dideš f music shop glet koju gitaru buš si
kupila….heh…..izgubljena Ramona…..tj. zaljubljena Ramona…..ljudi….moja
Ramona se zaljubila….hehe
Ramona: ….blje….blje….kaj pa ti…..opće ne poslušaš na satu…..ali dok koji od profača
spomene životinje, tj. mačkice i peseke tu odma zdigneš vuheka v zrak i uključiš se v
razgovor i najglasnija si v razredu…..čak si glasnija i od Fifija….hehe
ali si ovak zgubljena kak i ja….kak da tebe muči nešt drugo nego kak i mene….
……ah ta ljubav…..vidiš ti to kaj ona dela z nas…..gubimo se….definitivno…
Kika: Je..….ljubav…..ponekad stvarno zna biti prokleta……tj. prokleti oni v koje smo
zaljubljene….heh
Kika i Ramona ( drugi put): eto to bi bilo sve od nas za danas….a kaj bumo….zaljubljene smo i
izgubljene djevojčice…..nema nam pomoći…..kad nas ovi naši
´´ gadovi´´ nečeju ….heh…..blje…bude bolje….imamo jedna
drugu tak da nismo previše v bedu…..zajedno smo sretne i vesele
…..tak dugo bumo sretne dok jedna od nas ne odapne….heh….blje.
Kika i Ramona ( treći put): Pozdrav i pusek svima….uf…..stvarno nam je proljeće vudrilo v
v glavu…..heh….blje….ajde pozz i pusek..



Obavezno posjetite ovaj blog- KIKA
Post je objavljen 27.03.2006. u 20:10 sati.