Zato ovo neće biti jedan od tih. Jer me prošao. :)
Bila sam u busu. Između mnogih osjetljivih stvari koje ne volim kod sebe dok sam umorna i dok živčanim, jedna od najgorih je kad osjetim nečiji miris koji mi ne sjedne kako treba. Ne mislim sad na znoj, ili parfem, već općenito na nečiji miris, koji ne mora biti izazvan ničim, ali za vrijeme pmsa, ako me to iziritira, iziritra me.
I tako je čovjek sjedio stolicu do mene. Meni para u ušima, jer sam znala da ću slijedećih par dana ili puzati po podu od bolova, ili gutati čokoladu ko manijak, ili jednostavno, ništa ne imati, što je nešto ćemu se uvijek nadam, a što me rijetko nađe. Preventiva, B komplex, koji djeluje.
Ali taj Gospodin. Htjela sam mu čupati nokte kineskom metodom mučenja, stavit ga zavezanog u bure, nagnut glavu prema nazad, i puštat da mu kapljica vode pada na čelo svakih 20 sekundi. Ali sama sam si kriva. On jadan čovjek, nije ni znao koje agonije ja proživljavam zadnjeg dana pmsa.
Njegov miris je bio šarolik. Miris odjela koje je dugo stajalo u ormaru, pa se pomiješalo s vlagom i lavandom, miris žestice iz neke prčvarnice koji se uvukao u tkaninu rukava, otupjeo miris cigarete koji je dolazio od njegovih prstiju, miris umornog tijela koje je kašljalo jer je u ustima imao voćni slatkiš, miris njegovog parfema koji mi je zapulsirao u mozgu.