Ivan Bez Zemlje je osto sam kod kuće (I TRI JE DOBIO IZ MATEMATIKE!!!!!!) Divota jer sad može na miru pisat; nitko mu ne dahće za vrat. Jes da bi Ivan trebo učit (čitaj: pravit šverc) za zadaćnicu iz grčkog ali o tom će mislit sutra kad bude kuko nad zajebanom sudbinom.
(Moram prestat pisat u trećem licu, jezivo je...)
Iskreno, jedva sam dočeko da ostanem malo sam. Imam čitavih 40,7 m2 za sebe i mačku. No nije bilo lako dočekat. Mater Familias je provela zadnja dva sata zamatajući jednu bombonjeru, pa drugu (koju nije uspjela zamotat jer je nije bilo moguće ugurat u stostruko manji papir. Isto ko da ja pokušam obuć Keksožderkine hulahopke), pa onda jednu kavu, pa drugu, pa treću, pa bocu viskija (dilema se vodila između viskija i nekog dobrog vina i brzo se razriješila jer Mater nije uspjela nać lijepi saket dovoljno velik da u nj sjedne vino.). No ipak su otišli i sad se ne moram brinut neđe do 8 da će se vratit jer će usput obić davno zaboravljenu prijateljicu.
Moram napomenut da sam lagano zabrinut što se jebenog faksa tiče. Sinoć dok sam ležo skvrčen u kadi (jer je duga nekih 52 cm) počeo sam razmišljat o svojim divnim i nenadmašnim ocjenama (koje mi sigurno neće osigurat mjesto u domu, prije u kakvoj strogo nadziranoj ustanovi) i o mogućnosti da uopće ne upišem mol. biologiju (no uvijek je tu novinarstvo, zar ne?). I tako sam kontepliro dok se voda hladila i kad je konačno doprlo do mozga da se smrzavam, nastavio sam kukat u sobi. Donekle me smirilo to što pri upisu neće gledat pojedinačne ocjene nego opći uspjeh (I hereby ask anyone who reads to leave his or her view about this matter). Ljudi koji padoste ko i ja, jeste li vi zabrinuti? Jer neki u razredu odišu nevjerojatnom mirnoćom (ja bi najradije lupo [nečijom] glavom od zid). Kako možete bit tako mirni i samouvjereni? I nemojte govorit "o, možeš ti to, upisat ćeš ti što god odlučiš". Jezivo je to, zamisli izgubiš cijelu godinu jer te neki međed koji se došo isključivo zajebavat u Zagreb prestigne. To da se okačiš.
I, tako, nemam što pametno više (ko da je i ovo dosad bilo) za reć. Ali Antigona mi se ne prepipava pa ću bludit još malo. Na televiziji nema ništa, nanny nazalira preko zvučnika direkt u mozak, tamo neki majmun skače i nabija svoju vjernu družicu po nevjerojatnim mjestima, Sanja kuka o problemu posrnulih bivših sponzoruša i o tome kako bi im trebali uplaćivat na žiro račun, glavna vijest dana je neki sportaš koji je povećo muda pa izgleda ko mutant iz pete dimenzije (jeste li primjetili kako nam je tv program fenomenalan). Glazbena scena se svela na nabadanje štiklama po nevinoj masi (i ne tako nevinoj, da nema potražnje ne bi ni bilo štiklovanja), i Žaka Gudeka koji se prelijeva preko rubova pozornice (mislim, ni sam ni ja neka vilenica ali što je previše previše je). Poštujem ja njegovu pojavu i debljinu ali realnost onog "baš-me-briga-što-drugi-kažu" lagano narušavaju ljepotice koje se lijepe na njegovu mješinu, istežu se da ga dokuče po gubici i izgledaju ko da bi ga svaka tri dana jebavala. Što sve žene (i muškarci) neće učinit za pet minuta tv prostora?! (Time goes by so slowly for those who wait.., I don`t wanna hear, I don`t wanna know, please don`t say you`re sorry.)
Ljudi, molim vas dajte mi neke teme za kratku priču, crticu, roman, šund, brevijar, nešto..... Trebo bi napisat nešto za Večernjak ali ja FAKAT, FAKAT nemam ideja a da budem iskren i ne smišljaju mi se nešto. Problem je u tome što ja ne znam pisat o nekome, njegova događanja i slično. Ja pišem ublažene prostote i psovanja u lijepom obliku kad mi neko digne tlak. A ne smijem riskirat s tlakom, ionako mi je povišen (I`m still under pressure by certain someone) i ne spava mi se na Medarevu. Dovoljno mi je bilo prošle godine kad me bolilo ko ludo na mjestu slijepog crijeva samo što nije bilo slijepo crijevo. Prepipalo me jedno petsto doktora, svakih deset minuta po dva (na kraju me bolilo sve pa nije bilo smisla pitati gdje me trenutno boli), ozračili me stoput s rentgenom (Černobil * 2), i na kraju ustanovili da je "upala mišića", doktorski izraz kad nemaju blage veze što ti je. I sad me doktor XXXX (nije superžena!) izbjegava kad me sretne neđe. Bit će još nije skonto što mi je. Ali smršavio jesam, skoro 5 kila za 7 dana u bolnici. Nažalost, kad sam se dočepo frižidera, dobio sam 15. kg više. Jo-jo koji non stop ide gore.
(Don`t explain yourself coz talk is cheap, there`s more important things than hearin` you speak!)
Ljudi, jel vam dosta? Nadam se da ste još budni (ma koji je meni racku pa ne pišem ovo vama nego vodim svoj dnevnik! [kojeg čitaju svi, od prvog do četvrtog, a uskoro će zbornica i masna čajka Vicasla i pontifex maximus]). Dosta, idem navit nešto od muzike (Mozarta, na to se najbolje otkačit........ Shut up shut up shut pu don`t want to hear it....)
Servus!
P.S. Mentioned lyrics in bold are property of Madonna and Simple plan. (malo reklame...)
Post je objavljen 27.03.2006. u 16:50 sati.