Marketing
Čačkalice... ili nekoliko stvari koje bih mogla naučiti od svoje mame
Moja mama je najkul. Stvarno. Čast svim ostalima, ali...
Jučer smo moja mama i ja polako klizile cestom odlazeći u lokalni supermarket nako što smo zaključile da frižider toliko dugo zjapi prazan da se u njemu polako počela skupljati prašina. Ono što nas je konačno pokrenulo bio je ranojutarnji razgovorčić.
MojaMama *kuha kavu. Drži đžezvu (glupe li riječi) u ruci i prigne se ne bi li pomirisala sve one divne pare kakve se, khm, već mogu izdići iz posude kao što je džezva.
NetomUstalaJa: *pokušava se snaći s obzirom da joj orjentaciju onemogućavaju dvije zlosutne činjenice. 1. Kosa joj nepomirljivo pada na oči. As always.
2. Po šest tisućiti put je stavila naočale na neko mjesto kojega se nipošto ne može sjetiti. * AAAaaaa zjev. 'Bro jutro, mum.
MojaMama: *gleda na sat* Podne je.
NetomUstalaJa: Mhmpf. Tako rano? *poseže za napolitankom*
ZgroženaMama: Kako možeš jesti tako rano?
^^Ja: *kreće po posudu kako bi si smuljala Čokolino.. ----- Uzima kutiju.----- Prazna je.*
Zgrožena Ja: MAMA!!!
PredSrčanimUdaromMama: Da?
UspaničenaJa: Gdje mi je Čokolino?
MojaMama: Pojela si ga jučer.
Mhmmm... *poluuplakano* Ajmo ga kupiti! Ajde! Ajde!
Šuti i jedi nešto drugo. I dodaj mi Natren.
*Dodaje joj Natren i upućuje bjesan pogled*
Prazan je.
*Pobjedonosni osmjeh*
*uzima ključeve* Idemo!
Uvijek sam gajila posebnu vrstu naklonosti prema supermarketima. Tako su veliki,prostrani i u njima ima toliko stvarčica koje zaokupljaju moju lakozaokupljivu pažnju.
*Ponosno ulazi*
Gospođo! Ne smijete ući s torbicom!
*Preziran pogled* M-DA? A kamo da je, onda, stavim?
U jedan od ovih ormarića.
*Zadržava hladan izraz lica dok joj moždane vijuge napeto rade* Da ne bih! Prošli put su mi u ISTOM ovom dućanu na ISTOM OVOM MJESTU ukrali torbicu i sve dokumente. *besramna laž* A ne gospodine, ulazim s torbicom ili nikako.
Ali...
Slušajte me, molim vas. Moj frižider je prazan. Moje djete je gladno. *Upućujem mu psećemoleći pogled* Namjeravam u VAŠEM dućanu ostaviti ENORMNU količinu novca, a vi mi ne date da uđem! Zar vam izgledam kao osoba koja bi nešto ukrala?
Ali...
Gdje vam je šef?
Uđite, gospođo.
*časti ga jednim od onih pogleda. Ulazimo.*
BUAhahahahahahaha...
*crkava od smijeha* '... je gladno!' Hih. Ova ti je bila dobra.
Malo mi ga je žao.
Ah, nije ti dorastao.
Nitko nije. *Smijulji se*
Osim mene.
*smije se*
Lekcija broj jedan:
Ponašajte se prema trgovcima kako i oni prema vama.
Evo vidite. Kada ja uđem u trgovinu, ponašam se poput šteneta i dopuštam svakoj prodavačici sa mizernim kvocjentom inteligencije da me vrijeđa. E pa više ne! Od sada na dalje! Ipak sam ja kći uništavačice trgovaca-mlakonja!
... n-da. Obrišite suze.
*Došle doma*
*držeći paketić u ruci* Mama, što je ovo?
*mrtva-hladna* Čačkalice
*Gleda u tanke komadiće drva* Od kad mi to kupujemo? Što je sa silnim četkicama za zube?
Od sad. Tako. Jeftine su. A i korisne za potpalu.
*smijeh* Potpalu? Imamo centralno, za ime božje. *okrećem ih na poleđinu. Rok trajanja: 21. 08. 2007.* Gle! Imaju i rok trajanja!
*Uzima ih i baca u smeće*
Lekcija 2.
Ako imate mamu kao što je moja, zaboravite da ćete postati znanstvenik. Ja, evo, nikada neću imati priliku vidjeti što će se sa čačkalicama dogoditi 21. 08. 2007. Možda će istrunuti ili eksplodirati, a to će se moći objasniti nekom zanimljivom teorijom. Ali ne. Bitno da su u smeću.
Lekcija 3.
Ne kupujte čačkalice. Što će vam? Čačkanje je gadno.
Lekcija 4.
Ne čitajte poleđine na proizvodima, poput mene. To je beskorisno.
Zahvale:
1. Mami
2. Pribadači. Za inspiraciju. Mislim, zapisivanja dijaloga. Ma, you know.
Post je objavljen 27.03.2006. u 16:12 sati.